
Vladavinu prava trebale bi provoditi neovisne, jake i kompetentne institucije
Podgorica, PR press služba – Crnoj Gori su potrebni: sadržajno i strateško promišljanje vladavine prava, više političke volje, kompetentnost pojedinaca unutar institucija i njihova individualna odgovornost, prijedlog boljih zakonskih rješenja, dijalog unutar parlamenta, kao i saradnja sa međunarodnim partnerima.
Ocijenjeno je to na konferenciji „Kontrolna lista za vladavinu prava za Crnu Goru“, koju je organizirao Centar za demokraciju i ljudska prava (CEDEM) u suradnji sa Zakladom Konrad Adenauer, a povodom analize dostupne na ovom linku.

Voditelj Programa vladavine prava za jugoistočnu Europu Zaklade Konrad Adenauer Hartmut Rank istaknuo je kako je vladavinu prava iznimno teško izmjeriti jer je u igri mnogo čimbenika.
“Važno je krenuti s osnovnom idejom da vladavina prava znači da vlada pravo, a ne čovjek. Ključni pokazatelji za nas su poštivanje zakona, neovisnost pravosuđa i odsustvo korupcije. Sva tri pokazatelja su međusobno povezani. Ne možemo govoriti o vladavini prava ako institucije nisu neovisne, ili ako su korumpirane”, rekao je Rank.
Najvažnije je da se zakon poštuje u praksi i da vladavina prava postoji na djelu.
Bivši tajnik Venecijanske komisije dr. Thomas Markert istaknuo je kako bez vladavine prava ne može biti demokracije niti poštivanja ljudskih prava.
“Vladavina prava nije jednostavan koncept. Stanje vladavine prava u jednoj zemlji puno je manje vidljivo i teže ga je procijeniti od funkcioniranja demokracije. Ne postoji opći mehanizam za praćenje stanja ljudskih prava. potrebno je na jasniji način definirati pojam vladavine prava”, smatra Markert.
Dodao je da koncept vladavine prava treba prilagoditi različitim situacijama u različitim zemljama, te ne može postojati popis kriterija koji se mogu jednako primjenjivati u svakoj zemlji.
Pravni stručnjak i autor Izvještaja “Kontrolna lista za vladavinu prava za Crnu Goru” Milorad Marković pojasnio je da je izvještaj pripremljen u periodu od kolovoza do rujna prošle godine.
“Kontrolna lista koju smo koristili sastoji se od 12 pokazatelja koji su fokusirani na tri kategorije, a to su poštivanje zakona, neovisnost pravosuđa i odsutnost korupcije”, rekao je Marković.
Kazao je kako je potrebno osigurati pravilnu provedbu tripartitne podjele vlasti, s fokusom na parlamentarnu demokraciju, u kojoj bi najviše zakonodavno tijelo trebalo učinkovito preuzeti svoje zadane nadležnosti.
“Potrebno je osigurati puno poštivanje sustava kontrole i ravnoteže kako bi se spriječilo da pojedini suci budu izloženi vanjskim utjecajima, ali i spriječili neovlašteni vanjski utjecaj na funkcioniranje pravosuđa.” Ustav treba izmijeniti kako bi se ministar pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda isključili iz članstva u Sudbenom vijeću. Također, Vrhovni državni odvjetnik ne bi trebao biti član Tužilačkog vijeća”, naveo je Marković.
Preporuke iz izvješća ukazuju da je potrebno izmijeniti zakone o Sudskom vijeću i sucima te o Državnom odvjetništvu kako bi se osigurala veća jamstva neovisnosti i nepristranosti članova Sudbenog i tužiteljskog vijeća.
“Izmijeniti Zakon o Državnom odvjetništvu, po uzoru na Zakon o Sudskom vijeću i sucima, kako bi se propisalo produljenje mandata eminentnim pravnicima u slučaju da Sabor ne izabere sva četiri nova člana”, rekao je Marković. .
Prema njegovim riječima, borbu protiv korupcije treba strateški preispitati.

“Procjena rizika trebala bi biti temelj za izmjene zakona u pogledu razlikovanja nadležnosti na način da se Specijalno tužiteljstvo fokusira samo na teške slučajeve korupcije, dok bi ostala tužiteljstva trebala proširiti svoje nadležnosti u borbi protiv korupcije na niže razine”, rekao je Marković.
Prema Eurobarometru, kako je naveo, 49 posto stanovništva ima sklonost da vjeruje policiji, 38 posto Vladi, a 48 posto vjeruje u pravosudni sustav.
“Tri četvrtine građana smatra da je korupcija dio svakodnevnog života u Crnoj Gori, što je zabrinjavajuće. Ovakva percepcija se odnosi na sve segmente društva. Građani smatraju da su i niska i visoka korupcija podjednako opasna za društvo. Ali javnost puno više prepoznaje korupciju na nižim razinama nego na višim razinama”, rekao je Marković.
Pojasnio je da je specifičnost visoke korupcije u tome što je ona izuzetno visoka u resoru Specijalnog tužiteljstva, odnosno 58,7 posto kaznenih prijava koje su bile u radu Specijalnog tužiteljstva u 2019. godini odnosile su se na slučajeve korupcije.
Ravnateljica Centra za demokraciju i ljudska prava Milena Bešić rekla je da je potrebno suštinsko i strateško promišljanje vladavine prava, ali i politička volja, kompetencija pojedinaca unutar institucija, te individualna odgovornost.
“U praksi mnoge odredbe vladavine prava nisu zajamčene, poštivane niti propisno praćene. Takvo stanje smetnja je imperativnim pitanjima u društvu kao što su poštivanje zakona, jednak pristup pravdi te prevencija i suzbijanje korupcije. Očito je potrebna nužnost suštinskih reformi, predlaganja boljih zakonskih rješenja, dijaloga unutar Sabora, suradnje s međunarodnim partnerima, umjesto prakse prilagođavanja političkim i osobnim interesima i utjecaju izvršnih predstavnika na pravosuđe”, istaknuo je Bešić. .
Sudac Vrhovnog suda i kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore Miraš Radović smatra da zbog mogućnosti političkog utjecaja ministar pravde ne bi trebao biti član Sudskog vijeća.
“Poruka političarima treba biti da štite neovisnost i samostalnost pravosuđa. Moja poruka predsjednicima sudova je da štite neovisnost i samostalnost pravosuđa i da svaki predsjednik suda treba izaći pred suca i reci – nitko nema pravo utjecati na tebe, pa ni ja, a kamoli netko izvan sudskih struktura”, rekao je Radović.
Zastupnica Crne Gore pred Europskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić istaknula je da vladavina prava ne može postojati i održavati se sama po sebi.
“Vladavinu prava trebale bi provoditi jake, neovisne i kompetentne institucije, a institucije bi trebali predstavljati ljudi. Moramo stvoriti takvu razinu u društvu da građani poštuju zakone, ali s druge strane, oni koji ih donose moramo poštovati i zakone. To možemo ako imamo dogovor s obje strane. Samostalnost i odgovornost idu ruku pod ruku”, rekao je Pavličić.

Član Nacionalnog antikorupcijskog vijeća Stevo Muk izjavio je da je prosječno trajanje upravnog spora u 2015. godini bilo šest mjeseci te da je postojala ideja da se provedbom strategija smanji na četiri mjeseca, međutim krajem 2020. prosječno trajanje upravnog spora je 17 mjeseci.
“Moramo učiniti nešto po pitanju Upravnog i Ustavnog suda. Moramo se kao društvo i država puno više baviti njima i vratiti te dvije institucije u nešto što bi ličilo na integritet i učinkovitost. Jer bez toga vladavina prava a ostvarivanje ljudskih prava bit će značajno stradalo. To u konačnici mora dovesti do pada povjerenja građana”, pojasnio je Muk.
Predsjednica Sudačkog vijeća dr. Vesna Simović-Zvicer rekla je da se mora implementirati međunarodni standard ako se neko poglavlje želi zatvoriti, a s druge strane potrebno je pronaći balans između onoga što je standard koji mora provoditi i kakve su lokalne prilike.
“To treba iskoristiti u dijalogu s predstavnicima drugih zemalja koje su članice Europske unije kako bismo razumjeli kontekst u kojem će se ta rješenja implementirati. Ako se to ne može primijeniti u praksi, uzalud imamo dobro rješenje”, rekao je Simović-Zvicer.
Državna tužiteljica za vezu s EUROJUST-om Jelena Đaletić istaknula je kako su najvažniji najbolji prijedlozi za unapređenje zakonskih rješenja kako bi se postiglo učinkovitije funkcioniranje i postigli rezultati u praksi.
“Ako poduzimamo kontinuirane aktivnosti kako bismo ispunili kriterije u poglavljima, potrebna je suradnja svih državnih tijela. To znači da jednostavno mora postojati komunikacija i suradnja, jer put u Europsku uniju je put države , svih nas, a ne pojedinih institucija”, pojasnio je Đaletić.
