Objavljena analiza „PORUKE IZBORNE VOLJE: ŠTA GRAÐANI VIDE KAO JAVNI INTERES?“
Na parlamentarnim izborima održanim u avgustu 2020. godine dobila novu vlast, nakon tridesetogodišnje vladavine Demokratske partije socijalista (DPS), Crna Gora je dobila novu vladajuću većinu sastavljenu od ideološki divergentnih partija i koalicija.
Uprkos potpisivanju Sporazuma o osnovnim principima, nova parlamentarna većina se ubrzo interno počela suočavati sa poteškoćama i razlikama te nije bila sposobna započeti bilo kakav politički dijalog sa opozicijom u smjeru rješavanja ključnih prioriteta koji se odnose na reformu pravosuđa, javne uprave i izbornog sistema. Polarizacija društva po pitanja identiteta takođe je porasla, što je Crnu Goru vratilo u predreferendumski period.
Nakon izbornih rezultata i formiranja nove ekspertske vlade, prvi put nakon decenija sa DPS-om u opoziciji, očekivanja građana su bila izuzetno velika, posebno u oblasti depolitizacija i departizacije javne uprave, unapređenja obrazovnog i zdravstvenog sistema, neselektivne primjene prava i jačanja vladavine prava, te sprovođenja ključnih reformi potrebnih na evropskom putu, slijedeći jasne indikacije koje proizilaze iz izvještaja Evropske komisije za Crnu Goru.
Ekspertska vlada se pokazala kao nezadovoljavajuće rješenje sa aspekta postignutih rezultata i njihove održivosti. Šta više, nije bilo koordinacije između Vlade i njihove parlamentarne većine; jedna od najvećih partija ove većine je započela bojkot i blokirala svako usvajanje mjera koje je podnijela izvršna vlast, kako bi se iznudila politička reogranizacija ili „rekonstrukcija“ Vlade.
Zagrijani odnosi i nepovjerenje podsticali su česte eskalacije i dodatno pogoršavali političke podjele, uključujući i unutar vladajuće većine. Sporenja između izvršne i zakonodavne vlasti usporila su reformski rad. S druge strane, parlamentarna većina sastavljena od tri koalicije – “Crno na bijelo”, “Mir je naša nacija” i “Za budućnost Crne Gore” prvi put dobili priliku da zakonodavnu i izvršnu vlast “usmjere” u pravcu rezultata i ishoda za koje su se, kao opozicija, godinama zalagali zamjerajući i kritikujući DPS i njegove koalicione partnere.
Samo nakon 14 mjeseci od formiranja, Vlada premijera Zdravka Krivokapića izgubila je povjerenje: podržalo je samo 11 poslanika, a protiv su bila 43 poslanika. Crna Gora se ponovno našla u specifičnim političkim okolnostima, gdje su nakon izglasavanja nepovjerenja pokrenuta čak i pitanja ustavnosti formiranja nove Vlade s različitom većinom. U evoluciji svih ovih teških okolnosti, CEDEM je kao think-tank organizacija, koja više od dva decenije prati, analizira i daje preporuke u odnosu na društveno-politička dešavanja, razvio ovu analizu s ciljem predstavljanja stavova i percepcije građana u odnosu na ključne probleme u oblasti unutrašnje i spoljne politike Crne Gore. Analiza je dostupna ovdje.
U prilog tome, CEDEM je sproveo sveobuhvatno društveno-političko istraživanje godinu dana od formiranja odlazeće vlade Zdravka Krivokapića. Cilj ovog istraživanja je da prikaže težnje i očekivanja građana u vezi sa djelovanjem svih političkih subjekata kao osnove za dalji rad izvršne i zakonodavne vlasti. Najveći broj pitanja je analiziran sa aspekta političke preferencije, te demografskih karakteristika poput pola/roda, godina starosti, nacionalnosti, nivoa prihoda i stepena obrazovanja kako bi se pružio jasan pregled po svim istraživačkim pitanjima.
Za klasifikaciju partija koristili smo Eksplorativnu faktorsku analizu (EFA) sa Promax rotacijom. Iz analize je isključen DPS, stoga što ekstrakcija ukazuje da nije diskriminatoran. Drugim riječima, budući da je riječ o dugogodišnjoj catch all partiji vlasti, njeni glasači su heterogeni. Prema tome, DPS smo kodirali posebno. Sve ostale partije su klasifikovane na osnovu EFA. Kategorizacija je bila neophodna jer u Crnoj Gori postoji niz različitih partija. Prvo, u DPS glasače smo uključili sve ispitanike koji tvrde da glasaju za ovu partiju. „Prosrpske stranke“ je termin koji smo koristili kao zajednički naziv za Demokratski front (DF), Socijalističku narodnu partiju (SNP), Demokratsku Crnu Goru, Pravu Crnu Goru, kao i opciju „neka druga“ kojom se obuhvataju glasači prosrpskih partija koji bi dominantno glasali za partiju oko Zdravka Krivokapića. „Manjinske partije“ je termin koji obuhvata Bošnjačku stranku (BS), Hrvatsku građansku inicijativu (HGI) i albanske partije Albanska alternativa (AA) i Demokratska unija Albanaca (DUA). Konačno, posljednju grupu stranaka nazvali smo građanskim partijama, a to su one koje imaju jasno građansku agendu, podržavaju crnogorsku nezavisnost i zapadnu identifikaciju. U ovu grupu spadaju Socijaldemokratska partija (SDP), Ujedinjena reformska akcija (URA), CIVIS, Liberalna partija Crne Gore (LPCG) i Socijaldemokrate (SD). Na kraju, oni koji su izjavili da ne glasaju, prikazali smo kao kategoriju apstinenata.
Istraživanje je sprovedeno u decembru, na uzorku od 1022 ispitanika, a dio je projekta “Vox Populi – Implementation of better choices”, koji je podržalo Ministarstvo spoljnih poslova Republike Italije, u okviru poziva “Bando Balcani”.
