Nespojivo sa životom
„Nespojivo sa životom“. Ovu frazu obićno ćete naći u medicinskim udžbenicima uz naziv nekog rijetkog oštećenja. Super preporuka za budućnost. Ako, pak, živite sa invaliditetom u Crnoj Gori, ovo „upozorenje“ može se dopisati i bez potrebe da budete rijetki.
Formalno proklamovana inkluzija dugogodišnja je lijepa floskula kojom se zabašuri svo neznanje, nerad i nedostatak interesovanja da se položaj osoba s invaliditetom na bilo koji način promijeni, a osobe s invaliditetom izreda na nju burno reaguju, jer je prestala i da zvuči i da znači. Od ratifikacije Konvencije o pravima osoba s invaliditetom prošlo je dugih 15 godina – značajan dio nečijeg života, za neke – skoro cijeli obrazovni ciklus, ali i danas, da se vrate u klupe osnovne škole – opet bi ih neko morao unijeti u učionicu. Za to vrijeme, usvajani su zakoni, donošene strategije, osnivana tijela koja treba da se bave pravima OSI – sve je ostajalo na tome. Ono što je bilo u skladu sa Konvencijom, nije se primjenjivalo, a ono što nije usklađeno – nije se uskladilo, a kad će, ne znamo, pa čekamo Godoa, ili Đeknu, šta vam srcu milije.
Da bi invaliditet u Crnoj Gori bio „spojiv sa životom“, potrebna je, prije svega, promjena paradigme sa pristupa koji je postao miks svega, sem onog, jednog jedinog, zasnovanog na ljudskim pravima, koji malo ko i zna i primjenjuje. Onda i obrazovanje, kao temelj svega, a koje svojim beskrajnim krugom obuhvata od djece u vrtićima i školama, preko studenata, do nastavnog kadra i svakog stanovnika ove zemlje. Nekad su uzaludni svi doktorati i magistrature i obuke i hiljade stručnjaka (kojih, naravno, još nema), ako će nas kad uđemo u prodavnicu da kupimo hljeb gledati sa sažaljenjem i pitati (se) zašto smo uopšte takvi izašli iz kuće, i je li bilo bolje da nam ga neko donese, da se ne mučimo (suvi populizam koji zapire u grlu vrlo lako se sa najviših adresa izvršne vlasti upravo sa ovom argumentacijom plasira).
Na vrhu, kao šlag na torti – servisi koji će svakome od nas omogućiti samostalni život. Servisi se, na veliku žalost kreatora politika, ne svode na „one size fits all“ kriterijum, ali, to je iz onog pristupa koji nam je još stran, jer ni njemu prethodni, koji zahtijeva izbor između različitih vidova podrške, nijesmo savladali. Političari će vam, većinom, ponuditi u celofan zapakovanu priču o „novim servisima“. Pa vas na kraju puta popločanog lijepim novim taktilnim trakama, svuda po gradu, čeka kućica od čokolade i marmelade, lijepi novi kavez u vidu „centra“, a u njemu svaka usluga koju možete da zamislite – ČAK i personalna asistencija. Kad vas sve lijepo „smjeste“, „razumno“, dakako (jer samo u briljantnim prevodima zaključnih razmatranja o primjeni Konvencije „reasonable accommodations“ su postale „razumni smještaj“), ključeve će baciti u Moraču, jer nije lijepo da kvarimo imidž različitostima.
Ako ste pomislili da neku uslugu i platite, novcem koji sami zaradite, radeći posao za koji ste se školovali, naravno da ćete dobiti mogućnost da cijelu svoju platu date za nju, pa na kraju opet morate u neki „centar“. Ipak i nije nelogična ova ideja političara, zar ne? Naravno da će se naći i neko da se zapita kako „pljačkate državu“ koristeći pravo na subvencije zarada koje su veće od onoga što je neko zamislio da treba da zaradite (naravno, minimalac, kako i zašto više od toga). Koncept naknada za uvećane troškove života zbog invaliditeta još nijesmo spremni da primijenimo, pa vam i za to ostaje da zaradite sami.
Da bi invaliditet u Crnoj Gori postao „spojiv sa životom“ potrebne su OSI – glasne, nepokolebljive, nepotkupljive. Obrazovane i dostojanstvene. One koje ne pristaju na ponuđena polurješenja jer znaju da mora više, bolje, smislenije. I da invaliditet nije pitanje koje se lako izbriše izt sistematizacije rada bilo kog resora, da ne kvari imidž. I ne „ćušne“ u socijalu. Jer je mnogo više. Nas – ima. Koji smo odlučili da naš život u Crnoj Gori bude „spojiv“ sa riječju „dostojanstven“.
Autorica teksa: Anđela Radovanović, spisateljica i aktivistkinja za prava OSI
Disklajmer: Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Inkluzija u pravdi: Poštovanje prava i podizanje svijesti o LSI, koji je finansijski podržan od tsrane Ministasrtva ljudskih I manjinskih prava.
