Analiza društveno-političkih kretanja u Crnoj Gori
ANALIZA DRUŠTVENO-POLITIČKIH TRENDOVA U CRNOJ GORI
Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) više od dva desetljeća provodi politička istraživanja javnog mnijenja s ciljem utvrđivanja stavova građana Crne Gore o određenim ključnim društveno-političkim pitanjima. Osnova za analizu je longitudinalno istraživanje političkih i društvenih zbivanja u kontekstu političkih promjena i smjene višedecenijske vlasti stranke Demokratske partije socijalista (DPS), s posebnim osvrtom na najnovije istraživanje provedeno od 18. do 26. lipnja 2021. godine.
Unatoč dugo očekivanoj promjeni u političkom životu Crne Gore, nakon 30 godina vlasti pretežno jedne političke stranke, suštinske promjene se još uvijek ne dešavaju željenom brzinom i prema očekivanim rezultatima. Potpisivanje koalicijskog sporazuma kojim se navodi da će Vlada u potpunosti i predano provoditi sve reforme neophodne za punopravno članstvo Crne Gore u EU i potpuno depolitizirati ključne institucije vlasti kako bi se osigurala beskompromisna borba protiv kriminala i korupcije je, pokazalo se, , deklarativnog karaktera i praćenog nedostatkom potrebne političke volje parlamentarne većine. Osim toga, nedovoljna funkcionalnost i operativnost izvršne i zakonodavne vlasti još je izraženija zbog neslaganja predstavnika Demokratske fronte s jedne, te Vlade i njezinih članova s druge, praćene čestim opstrukcijama s ciljem ometanja redovnog rada ove dvije razine vlasti. Pravosuđe još uvijek ne karakterizira visoka razina neovisnosti i odgovornosti. Prema riječima građana, od formiranja stručne vlade na čelu s premijerom Zdravkom Krivokapićem, njeni članovi nisu učinili dovoljno da budu pohvaljeni ni za pojedinačne ni za kolektivne uspjehe ni na jednom području, osim u borbi protiv pandemije (39,3%). Odgađanje dugo očekivanih rezultata nakon 9 godina pregovaračkog procesa s EU, s jedne strane, i izostanak imenovanja ključnih funkcija unutar pregovaračkog tima, pasivnost zakonodavne vlasti i kriza legitimiteta vlasti na drugo, dovelo je do neformalnog aktiviranja bilančne klauzule unatoč stalnoj podršci koju europski dužnosnici daju novoj vladi. Nadalje, unatoč očekivanju da će zbog promjene vlasti – porasti broj onih koji misle da Crna Gora ide pravim putem, odnosno da će pasti broj onih koji misle da Crna Gora ide krivim putem – to nije dogoditi. Dapače, promjena je bila beznačajna, što je indikativno s obzirom na trenutnu političku krizu. Nastavljen je regresivni trend zadovoljstva radom Vlade i od 2007. godine po prvi put bilježimo povijesni minimum zadovoljstva radom Vlade, odnosno svaki četvrti građanin Crne Gore je vrlo ili uglavnom zadovoljan. Naime, čak polovica građana je zadovoljno u 2021. (22,7%) u odnosu na 2011. (44,1%), kada je izmjereno najveće zadovoljstvo radom Vlade.
s Europskom komisijom i Vijećem Europe. Stoga nije neočekivano da postoji kriza povjerenja u institucije, posebice političke. Osim društvenih institucija s kojima građani imaju direktan i “emocionalan” odnos, poput obrazovnog sustava, Srpske pravoslavne crkve (SPC) i zdravstvenog sustava, gdje također mjerimo pad povjerenja, sve ostale institucije su ispod 40 godina. % povjerenja građana, pri čemu je najizraženiji pad povjerenja u pravosuđe. Povjerenje u političke institucije, konkretno Vladu, predsjednika, Skupštinu, policiju, vojsku i političke stranke, na najnižoj je razini od 2014. godine, što ukazuje na potrebu provedbe značajnih strukturnih i sustavnih promjena i stavljanja građana na pamet centar. Članovi Vlade u javnosti često izgledaju preopterećeni svojim obvezama zbog objedinjavanja različitih resora i neadekvatne institucionalne memorije. Učestalost izmjena kadrovskih odluka dodatno opterećuje postizanje ciljeva, a neimenovanje državnih tajnika ili generalnih direktora gotovo je uobičajena pojava.
s Europskom komisijom i Vijećem Europe. Stoga nije neočekivano da postoji kriza povjerenja u institucije, posebice političke. Osim društvenih institucija s kojima građani imaju direktan i “emocionalan” odnos, poput obrazovnog sustava, Srpske pravoslavne crkve (SPC) i zdravstvenog sustava, gdje također mjerimo pad povjerenja, sve ostale institucije su ispod 40 godina. % povjerenja građana, pri čemu je najizraženiji pad povjerenja u pravosuđe. Povjerenje u političke institucije, konkretno Vladu, predsjednika, Skupštinu, policiju, vojsku i političke stranke, na najnižoj je razini od 2014. godine, što ukazuje na potrebu provedbe značajnih strukturnih i sustavnih promjena i stavljanja građana na pamet centar. Članovi Vlade u javnosti često izgledaju preopterećeni svojim obvezama zbog objedinjavanja različitih resora i neadekvatne institucionalne memorije. Učestalost izmjena kadrovskih odluka dodatno opterećuje postizanje ciljeva, a neimenovanje državnih tajnika ili generalnih direktora gotovo je uobičajena pojava.
Kao nestranačka osoba, Zdravko Krivokapić bio je čelnik koalicije ZBCG, a na mjesto predsjednika Vlade Crne Gore, prema općem mišljenju, došao je na prijedlog Srpske pravoslavne crkve. Od samog početka govorilo se o značajnom otklonu Krivokapića od koalicije ZBCG, kao i o nesuglasicama koje se ogledaju u bojkotu Sabora od strane zastupnika DF-a. Istovremeno, DF je oštro protiv postupanja Vlade i premijera, koji često opstruiraju njihov rad, dok su nagovještaji rekonstrukcije Vlade, a možda i smjene premijera, dosegnuli vrhunac nakon smjene Vladimira Leposavića. kao ministar pravosuđa, ljudskih i manjinskih prava. Također, iako je striktno rečeno da će Vlada biti isključivo stručna, danas imamo sve više predstavnika političkih stranaka – gotovo svih političkih stranaka, s najmanje predstavnika oko DF koalicije, zbog čega ne čudi da DF protivi se sadašnjoj vlasti. No, iako DF ne vjeruje i ne priznaje podršku koju premijer Krivokapić ima, formiranje vlastite političke stranke moglo bi mu osigurati parlamentarni status jer bi, prema anketi, za to sigurno ili vjerojatno glasalo 4,9% građana. Imajući u vidu bojkot Sabora od strane najveće oporbene stranke i DF-a, potrebno je pronaći rješenje koje će stabilizirati političku situaciju u zemlji, poput rekonstrukcije Vlade s različitim spektrom opcija za rekonstrukciju, ili prijevremene parlamentarne rekonstrukcije. izbori. Osim toga, status quo u području pravosuđa nastavlja se i nakon promjene vlasti, a napredak je težak ili neizvjestan bez dvotrećinske ili tropetinske većine u Saboru. I po tom pitanju očit je nedostatak dijaloga i političke volje, zbog čega s novom vladom izostaju bitne promjene, unatoč očekivanju pomaka s mrtve točke. Tako oko 70% pristaša bivše vlasti smatra da prijevremene izbore treba raspisati što prije, dok, nasuprot tome, pristaše aktualne vlasti smatraju da ih treba održati u redovnom terminu.
Predstavnici bivše i sadašnje vlasti, kao i mediji, svoju pažnju usmjeravaju na uspostavljanje stabilnih međunacionalnih odnosa i rješavanje crnogorsko-srpskog nacionalnog pitanja u Crnoj Gori. Nasuprot tome, samo 4,9% građana smatra da su to prioriteti kojima bi se trebali baviti predstavnici vlasti. Pandemija COVID-19 dodatno je razotkrila crnogorsko gospodarstvo i pružila dodatne dokaze o potrebi za diverzifikacijom zbog prevelike ovisnosti crnogorskog gospodarstva o turizmu. S tim u vezi, 54,9% građana smatra da ključni prioritet Vlade u unutarnjoj politici mora biti borba za bolji životni standard i nova radna mjesta, te da mora biti jednako posvećena borbi protiv kriminala i korupcije.
Relevantni društveni akteri poput medija, umjesto da doprinose reformskim procesima koji vode do usvajanja europskih standarda i vrijednosti, sve više zauzimaju vlastiti prostor zagovaranjem stavova i mišljenja pojedinih političkih subjekata i njihovih predstavnika, izostavljajući objektivnost i neovisnost u medijima. izvještavanje. Stoga ne iznenađuje dodatna polarizacija medijske scene, koja ima izuzetno visok stupanj utjecaja na formiranje mišljenja i odluke javnog mnijenja u Crnoj Gori. Činjenica je da građani Crne Gore nemaju pristup medijima koji ih informiraju nepristrano i neovisno, dodatno podstiču polarizaciju crnogorskog društva, dok je medijska scena standardizirala i normalizirala pristrane političke konotacije u svom izvještavanju. To je posebno neprihvatljivo za javni servis koji se financira iz proračuna. Unatoč činjenici da je izbor novog Vijeća RTCG protekao najtransparentnije do samog imenovanja, ne mogu se očekivati značajnije promjene kada je u pitanju nepristrano odlučivanje, jer postoje ozbiljne sumnje da je Vijeće RTCG rezultat neformalnog lobiranje nove parlamentarne većine što je bila jedna od karakteristika i prijašnjeg režima.
dolazak nove vlade, jer je dinamika formiranja pregovaračke strukture toliko spora da je za imenovanje voditelja radnih skupina trebalo više od osam mjeseci. Također, vrlo je upitno kako će se proces nastaviti jer nema izgleda za imenovanje novog ministra pravosuđa, ljudskih i manjinskih prava, a poznato je da su okosnica pregovaračkog procesa poglavlja 23 i 24. O S druge strane, očekivanja nove vlade da ćemo 2024. godine postati članica EU ne izgledaju realno jer, kao i kod prethodne vlade, nema dovoljno političke volje za reformske procese. Zasigurno volja nekolicine pojedinaca ne čini volju sadašnje ukupne vlasti.
Nakon utjecaja Srpske pravoslavne crkve, neizbježan je utjecaj države Srbije, zbog čega većina građana (56,6%) smatra da je utjecaj države Srbije veći nego prije promjene vlasti. To se odražava na dvije razine. Prva razina utjecaja je na predstavnike nove parlamentarne većine, konkretno na poslanike DF-a, po pitanju unutarnjih pitanja i odluka Crne Gore, kao što je pitanje Rezolucije o Srebrenici, slanje trupa na Kosovo u okviru NATO saveza i Kao. Druga razina ogleda se u utjecaju na nedavne lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom i težnji srpskih vlasti da različitim mehanizmima utječu na izborni proces i rezultate.
Popis je jedno od ključnih pitanja dnevnog reda zastupnika nove parlamentarne većine koji su u stalnoj namjeri da povećaju broj Srba u Crnoj Gori. No, više od 90% građana će na predstojećem popisu glasati jednako nacionalno kao i 2011. godine, a svaki drugi građanin smatra da bi popis trebao biti održan ove godine, što znači da se ne mogu očekivati drastične promjene u nacionalnoj strukturi stanovništva. u Crnoj Gori.
Većina vladajuće koalicije orijentirana je na ideju Velike Srbije, dok je svakodnevna retorika vrlo indikativna kada je u pitanju državni status Crne Gore. Stoga je potrebno zaključiti ovakvu retoriku, imajući u vidu da 70,6% građana smatra da je Crna Gora nezavisna država i da to više ne bi trebalo biti tema o kojoj se govori u javnosti.
Analizirajući trendove po ključnim društveno-političkim temama, a imajući u vidu polarizirano društvo i utjecaje različitih političkih struktura, može se nedvosmisleno ukazati na zrelost crnogorskog društva s obzirom na njegovu prozapadnu orijentaciju i težnju da rješava osnovna životna pitanja bez obzira na političkom i vjerskom opredjeljenju, te u stalnom postavljanju novih ciljeva i očekivanja koji će dalje voditi ka demokratizaciji Crne Gore, usvajanju europskih vrijednosti, te jačanju države kao građanske, sekularne i antifašističke tvorevine. S druge strane, društveni trenutak (razdoblje, vrijeme…) nakon tri desetljeća vladavine DPS-a zahtijeva strukturalne kvalitativne promjene, zbog čega su očekivanja javnosti usmjerena na depolitizaciju institucija sustava, jasne reforme i održiva rješenja. Oni bi trebali rezultirati učinkovitim političkim i društvenim sustavom u interesu građana nasuprot upuštanju u stranačke i osobne interese koji su doveli do zarobljenog i nefunkcionalnog sustava sa slabim ili nepostojećim sustavom odgovornosti.
CEDEM Analytical Team
