Ostaje nedovoljno poznavanje sudske prakse Europskog suda za ljudska prava
Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) provodi projekt „Za zabranu torture i nečovječnog ponašanja – percepcijske norme u praksi crnogorskog pravnog poretka“, koji je financijski podržalo Ministarstvo pravde Crne Gore. U sklopu ovog projekta od 29. do 30. rujna 2020. godine u hotelu Bianca u Kolašinu održan je seminar „Provedba članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima“. Seminar je realizovan za 25 predstavnika crnogorskih redovnih sudova i državnih tužilaštava
U svjetlu teme, ravnateljica CEDEM-a Milena Bešić na početku je komentirala kako je Europska konvencija o ljudskim pravima prvi i najvažniji međunarodni instrument o ljudskim pravima koji nastoji zaštititi širok spektar građanskih i političkih prava. To čini prvenstveno predstavljanjem međunarodnog ugovora koji pravno obvezuje visoke ugovorne strane s jedne strane, a s druge strane uspostavlja sustav nadzora nad zaštitom ljudskih prava na unutarnjoj razini. Naglasila je da je za Crnu Goru Konvencija stupila na snagu 3. ožujka 2004. godine i sastavni je dio domaćeg pravnog sustava Crne Gore i ima prednost u odnosu na domaće zakone jer je člankom 9. Ustava Crne Gore propisano da su oni ratificirani i objavljeni. ugovori i općeprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni su dio domaćeg pravnog poretka, imaju prednost nad domaćim pravom i izravno su primjenjivi kada se odnosi uređuju drugačije od domaćeg prava. To se odnosi i na presude Europskog suda za ljudska prava koje su donesene u odnosu na Crnu Goru.
Prvog dana Valentina Pavličić, zastupnica Crne Gore pred Europskim sudom za ljudska prava, u uvodnom je dijelu govorila o učinku eksteritorijalnosti i postojanju brojnih presuda iz prakse Europskog suda koje se bave ovim pitanjima. protiv Moldavije i Rusije u vezi s mučenjem i zlostavljanjem podnositelja zahtjeva na teritoriju pod kontrolom druge države unutar međunarodno priznatog teritorija i formalne jurisdikcije države kojoj pripada. Tijekom druge sjednice pozornost je bila usmjerena na dokaze pribavljene kršenjem članka 3. te praktičan rad u vezi s navedenim, kako bi predstavnici pravosuđa što učinkovitije radili na slučajevima torture. Treću i četvrtu sesiju prvog dana seminara vodila je Zdenka Perović, zamjenica pučke pravobraniteljice, koja je govorila o primjeni članka 3. EKLJP-a u kontekstu zaštitnih mjera, praksi NPM-a i obvezi države da zaštiti od zlostavljanja. istrage i provođenje zakona.
Drugog dana seminara Pavličić je govorio o pozitivnim obvezama provođenja istrage i standardima učinkovite istrage, procesnim obvezama i borbi protiv nekažnjivosti te građanskopravnim pravnim lijekovima. Pavličić se u ovom dijelu osvrnuo na zahtjeve istrage i kažnjavanja odgovornih, te procesnu obvezu koja zahtijeva “učinkovit, adekvatan i dostupan pravni lijek” putem kojeg se žrtvi može dodijeliti odšteta kada je to moguće. Pavličić je naglasio da Europski sud, osim provođenja učinkovite istrage, zahtijeva i standarde u pogledu učinkovitosti domaćih pravnih lijekova koje bi državna tijela trebala osigurati svim onim građanima koji se smatraju navodnim žrtvama zlostavljanja. Ovi pravni lijekovi proizlaze iz kombinacije zabrane zlostavljanja i članka 13. Konvencije.
