Pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji: „EU treba nas jednako koliko i mi trebamo njih“
Crna Gora je u trci za evropske integracije. Smještena između planina i Jadranskog mora, ova zemlja je dom za oko 600.000 ljudi. Nakon podnošenja kandidature 2008. godine i zvaničnog početka pregovora 2012, danas je zatvoreno 13 od 33 poglavlja. Opšte očekivanje je da se EU pridruži 2028. godine, ali da li je to izvodljivo? Da li su građani Crne Gore spremni da čekaju još duže?
Članak napisala Marija Bule.
Predvodnik u trci koju Evropa ne može da izgubi
Poruke koje Evropska unija šalje prema spolja jasno ukazuju na njenu podršku Zapadnom Balkanu: „EU je u potpunosti posvećena integraciji Zapadnog Balkana u EU“, navodi diplomatska služba Evropske unije, dok visoka predstavnica Kaja Kallas izjavljuje da „Zapadni Balkan pripada evropskoj porodici“.
Tokom Samita Zapadnog Balkana u oktobru, njemački ministar vanjskih poslova objavio je fotografiju na Instagramu na kojoj drži kovanicu od 1 € sa prikazom obrisa EU. „Nešto nedostaje“, kaže on, „hajde da to promijenimo“. On i njegove međunarodne kolege trenutno intenzivno rade na uključivanju država Albanija, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Sjeverna Makedonija – zajednički poznatih kao Zapadni Balkan – u „srce“ Evropske unije.
Od ovih zemalja, Crna Gora je najdalje odmakla u procesu pristupanja, pri čemu više od 71,3% građana podržava članstvo u EU. Biljana Papović, državna sekretarka u Ministarstvu evropskih poslova, potvrđuje napredak: „Crna Gora je postala prva (i za sada jedina) kandidatkinja koja je dobila privremeni izvještaj o ispunjenosti mjerila za najzahtjevnija poglavlja 23 i 24; zatvorili smo četiri poglavlja u samo dvije godine i pripremamo se za zatvaranje dodatnih poglavlja u narednim sedmicama.“
Pregovaračka poglavlja EU predstavljaju tematske oblasti prava i politika EU koje svaka zemlja kandidat mora pregovarati i uskladiti kako bi pristupila Evropskoj uniji. Danas postoji 35 pregovaračkih poglavlja, pri čemu svako obuhvata jedno veliko političko područje. Poglavlja 23 i 24 odnose se na pravosuđe, osnovna prava i pitanja pravde i spadaju među najobimnija. Napredak se često pažljivo prati od strane EU i može značajno usporiti proces, čak i godinama. Napredna pozicija Crne Gore daje Papović uvjerenje da njena zemlja može postati 28. članica EU do 2028. godine. „Ovi rezultati, zajedno sa ovogodišnjim izvještajem Komisije koji nas prikazuje kao najnaprednijeg i najspremnijeg kandidata, pokazuju da je naš plan da završimo pregovarački proces do 2026. i pristupimo EU do 2028. vjerodostojan i ostvariv.“
Primorski region Crne Gore, poput Kotor, svake godine privlači veliki broj turista. (Slika: Mark Foley sa Pixabay-a)
Ovaj optimizam dijele i nevladine organizacije. Nevenka Vuksanović, direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), navodi da razgovori sa zvaničnicima EU iz Brisela i unutar Delegacije EU u Crnoj Gori ukazuju na isti zaključak. „Vjerujem da imamo ugovor spreman za potpisivanje. Svi u nevladinom sektoru i institucijama dobili su istu poruku: bićete sljedeća država članica. To je već odlučeno za vas — osim ako ne napravite ozbiljne greške.“
Međutim, Vuksanović posmatra proces Crne Gore iz drugačije perspektive: „Napredujemo onoliko koliko napredujemo ne samo zbog onoga što smo do sada postigli, već i zato što smo potrebni Evropskoj uniji.“
Zašto Brisel želi da Crna Gora uspije
Umjesto da se Crna Gora oslanja na Evropska unija zbog moći, novca i bezbjednosti, da li je moguće da je upravo EU ta kojoj je potrebna Crna Gora? Nevenka Vuksanović navodi dva moguća razloga za to.
Prvo, proširenje je ključno obećanje EU. Ipak, Hrvatska je bila posljednja zemlja koja je pristupila 2012. godine. Više od decenije kasnije, EU-u je potrebna uspješna priča. Po njenom mišljenju, napredak Crne Gore pokazuje da je proces pristupanja i dalje živ i da Unija i dalje može ispuniti svoja obećanja. Ova poruka bi odjeknula daleko izvan Podgorica, dopirući do ostalih zemalja kandidata i ostatka Zapadnog Balkana koji čekaju u redu. Ona potvrđuje da je članstvo i dalje dostižno.
Taj signal je hitno potreban, ističe Vuksanović, dodajući da razgovori u nevladinom sektoru širom Zapadnog Balkana pokazuju jasan pad povjerenja u EU. U Sjeverna Makedonija članstvo djeluje sve nedostižnije. U Srbija mladi se osjećaju napušteno; nakon više od godinu protesta protiv vlasti Aleksandara Vučića, nedavne kritike iz Brisela doživljavaju se kao premale i prekasne.
Drugi razlog koji Vuksanović navodi jeste promjena geopolitičkog konteksta. Da bi ostala relevantan globalni akter uz Rusija, Kina, Indija ili sve nepredvidivije Sjedinjene Američke Države, EU-u su potrebne nove članice i veća strateška dubina. Sa ratovima i sukobima koji trenutno traju na kontinentu, kao i mogućnošću šireg konflikta u budućnosti, Crna Gora bi, zajedno sa Albanijom, omogućila Uniji potpun pristup Jadranskom moru, čime bi se ojačala njena geopolitička pozicija. Pored međunarodnih izazova, EU se suočava i sa unutrašnjim problemima: jačanjem krajnje desnice i euroskeptičnih snaga, zbog čega Unija ne može sebi priuštiti rizične nove članice.
Stabilnost, povjerenje javnosti i sloboda medija: posljednje prepreke do 2028.
Iako je Crna Gora relativno politički stabilna i smatra se sigurnijim kandidatom u odnosu na druge u regionu, prisutne su tenzije povezane sa prosrpskim partijama, kao i antiimigrantskim i nacionalističkim stavovima.
Te tenzije ne treba potcijeniti: iako politički postoji jedinstvo oko članstva u EU, svakodnevna politika ne prati uvijek glatko ciljeve pristupanja. U selu Botun planovi za izgradnju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, finansiranog od strane EU i ključnog za napredak u Poglavlju 27 (životna sredina i klimatske promjene), su zaustavljeni. Članovi bivšeg Demokratskog fronta zaprijetili su napuštanjem vlade zbog tog projekta, što bi moglo dovesti do prijevremenih izbora i dodatne nestabilnosti.
Vlada i dalje mora ojačati vladavinu prava i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nevladina organizacija CCE ukazuje na visok nivo korupcije u zdravstvu, obrazovanju, bezbjednosti i lokalnoj upravi, kao i na nepovjerenje građana u institucije i sistem.
U međuvremenu, mijenja se i javno mnjenje. Iako podrška EU u Crnoj Gori ostaje visoka, istraživanja pokazuju blagi pad. EU fondovi još nijesu u potpunosti vidljivi, a rast plata je neutralisan inflacijom, zbog čega mnogi građani postavljaju jednostavno pitanje: koje su konkretne koristi? Istraživanja sugerišu da životni standard više utiče na stavove građana nego geopolitički argumenti.
Sloboda medija igra ključnu ulogu. I Evropska komisija i civilno društvo upozoravaju da je medijsko okruženje u Crnoj Gori i dalje polarizovano i ranjivo. Istraživačko novinarstvo je ograničeno, a većina građana prati medije koji odgovaraju njihovim političkim uvjerenjima. Ključne institucije, uključujući Ustavni sud, još uvijek nemaju punu nezavisnost. Ove strukturne slabosti ostaju značajne prepreke na putu ka članstvu.
Izazovi su ozbiljni i ne treba ih potcijeniti, ali Vuksanović naglašava da je šira slika važna: „Nakon što postanemo članica, naš posao nije završen. Pristupanje je tek početak: nastavićemo da se razvijamo, gradimo infrastrukturu i usvajamo način razmišljanja evropskih građana. Ali i EU mora da se prilagodi balkanskom regionu.“
