Pobjedničko treće mjesto na konkursu “LJUDSKA PRAVA MOJIM OČIMA”
CEDEM s ponosom objavljuje da je Petra Marković osvojila treće mjesto na takmičarskoj aktivnosti “Ljudska prava mojim očima.”
Cilj takmičenja je pružiti učesnicima/cama mogućnost da izraze svoje mišljenje o ljudskim pravima i borbi protiv diskriminacije na kreativan i inspirativan način. Takođe, želimo promovisati aktivno učešće RE populacije u borbi za ljudska prava i podstaći širu zajednicu da prepozna i cijeni njihove doprinose.
Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Inkluzija bez granica: Osnaživanje Roma/kinja i Egipćana/ki kroz zaštitu prava i obrazovanje koji je finansijski podržan od strane Ministasrtva ljudskih i manjinskih prava.
Dostavljamo Petrin esej u cjelosti.
Romini
Nekada davno, u zemlji gdje su vjetrovi nosili šapat drevnih priča, na drvenim kočijama putovao je dugo i daleko narod bogate tradicije. Lutajući, bez korijenja i gospodara, hiljadama godina od Indije do Amerike, Romi su s muzikom u srcu tražili novi dom. Na tom putu, kako bi zaradili za život osim sviranjem i vještim rukama zanatlija, nudili su i čarobno kazivanje sudbine. U plemenu Aurari, odnosno zlatarima, obrađivali su bogat metal i pravili minđuše, ogrlice, narukvice, ukrašene neobičnim novčićima. A ,,Đelem, đelemˮ, njihova himna, pratila ih je svuda kao što su oni putovali. Među njima, postojala je žena po imenu Atija, poznata kao čuvar njihove tekovine. Starica je živjela na rubu malog sela, u trošnoj kolibi gdje su svakog dana, dolazili ljudi iz daleka da je vide i potraže savjet. Njena moć gledanja u karte i čarobnu kuglu bila je poznata nadaleko. Ona je, međutim, izuzev proricanja sudbine – vidjela snove i nade svog naroda. Jedne noći, dok je mjesec bio pun, Atija je sjela za svoj sto, podijelila karte i zagledala se u kristalnu kuglu. Slike su se mijenjale, i pred njenim očima počeo je da se pojavljuje grad budućnosti – Romini. To je bio grad svjetlosti, vjere, iskre, gdje je romska tradicija i kultura bila u svom punom sjaju. Ulice su bile ispunjene melodijom tamburice i usne harmonike, a ljudi su plesali i skakutali. Djeca su išla u školu gdje su učila o svojoj istoriji i običajima. Mladi su imali različita zanimanja s istim prilikama kao i svi drugi. U tom gradu, Atija je vidjela mukotrpnu borbu svog naroda, ali i njihovu odlučnost da dobiju svoja prava. Nisu bili odvojeni od drugih već prihvaćeni kao ravnopravni građani. Suprotstavili su se predrasudama, diskriminaciji i siromaštvu. Etikete kao što su skitnice, kriminalci, varalice i prosjaci, više nisu postojale. Imali su razvijenu infrastrukturu, visoke zgrade, prestižne ustanove, i bili su dio šire zajednice. Gradili su mostove razumijevanja i prijateljstva sa svima oko sebe. Iako, različiti, društvene norme i pravila bila su identična za sve.
Romini nije bio samo san, bila je vizija koja je inspirisala Atiju. Ona je znala da put do takve budućnosti nije lak, ali je vjerovala da je moguć. Započela je okupljanje svoje zajednice, pričajući im o svojoj ideji. Govorila im o važnosti obrazovanja, o potrebi za političkim zastupanjem, o značaju očuvanja tradicije i kulture. Njene riječi i djela su se širila, i polako, ali sigurno, ljudi su počeli da prepoznaju vrijednosti romskog naroda.
Počela je dugogodišnja bitka da se Atijanina vizija pretvori u stvarnost. To je zahtijevalo sveobuhvatne napore u zakonodavnoj reformi, poboljšanju socioekonomskih uslova i promjenu javnog mnijenja. Kroz usvajanje i striktnu primjenu zakona, zabranjena je diskriminacija po osnovu etičke pripadnosti. Zakoni o jednakim mogućnostima u zapošljavanju, obrazovanju i stanovanju nisu samo mrtvo slovo na papiru. Osmišljeni su planovi za razvoj i implementaciju strategija za integraciju Roma. Djeci je obezbjeđen pristup kvalitetnom obrazovanju, te imaju dodatnu pomoć i ne postoji segregacija u školama. Kreirani su specijalni programi podrške preduzetništvu i razvijanju tradicionalnih zanata. Tako se ojačala kupovna moć i stvorila zasebna radna mjesta mimo zatvorene grupe. A za one koji su odlučili da nastave običaj i putuju na točkovima, organizovana je mobilna zdravstvena klinika. Besplatna pravna pomoć omogućena je svima, a ugledni romski advokati štite slobodu. Aktivno učešće u politici kao i kandidovanje na predsjedničkim izborima je očekivano, a kvote za manjine više nisu ni potrebne. Kulturni identitet sačuvao se kroz vesele tonove, nošnju koja se ogleda u šarenim suknjama, maramama, širokim bijelim košuljama, prslucima, ali i romskim jezikom i zastavom kao službenim. Premda, su prevalili trnovit drum, on je sada bio utaban i prohodan za nove generacije koji su imali izbor svoje budućnosti.
Tako je, grad Romini postao simbol nade i zajedništva, a Romi su postali ravnopravni članovi društva, poštovani i cijenjeni. Atija je znala da je njen narod prešao dug put, ali joj je srce bilo puno što je makar to doživjela i bila na raskrsnici promjena. I dalje je gledala u karte i magičnu kuglu, ali ovoga puta bez potrebe za novim predskazanjem. S magijom u duši, Atija je dala najveći dar svom narodu – jednakost i slobodu ostvarenu kroz zajedništvo.
Petra Marković
