Evropski pregovori nijesu trka u zatvaranju poglavlja
Evropske integracije često se svode na brojke. Koliko je poglavlja otvoreno? Koliko zatvoreno? Da li će Crna Gora postati naredna članica Evropske unije? Međutim, iza tih brojki krije se mnogo važnije pitanje: da li reforme koje Brisel traži zaista mijenjaju način na koji funkcioniše država i kvalitet života građana?
Crna Gora je u vrijeme objavljivanja ovog članka privremeno zatvorila 16 od 33 pregovaračka poglavlja. Time je zadržala poziciju najnaprednijeg kandidata za članstvo u Evropskoj uniji među državama Zapadnog Balkana. Ali pregovarački proces nije takmičenje u zatvaranju poglavlja. Svako od njih predstavlja obavezu da se evropski standardi pretoče u institucije koje rade efikasnije, zakone koji se primjenjuju jednako i javne politike koje donose konkretne koristi građanima.
Šta zapravo predstavljaju pregovaračka poglavlja?
Pregovori o pristupanju Evropskoj uniji podijeljeni su u 33 oblasti koje obuhvataju gotovo sve segmente funkcionisanja jedne države – od slobodnog kretanja robe, zaštite potrošača i poljoprivrede, do pravosuđa, životne sredine i finansijske kontrole.
Svako poglavlje prolazi kroz isti proces. Evropska komisija najprije procjenjuje koliko je domaće zakonodavstvo usklađeno sa evropskim pravilima. Nakon toga država usvaja nove propise, gradi institucije i pokazuje da ih može primijeniti u praksi. Tek kada Evropska komisija i države članice ocijene da su postignuti dovoljni rezultati, poglavlje se privremeno zatvara.
To “privremeno” nije slučajno. Privremeno zatvaranje znači da ispunjeni uslovi moraju biti održani sve do pristupanja. Ukoliko dođe do nazadovanja, svako poglavlje može biti ponovo otvoreno.
Zašto nijesu sva poglavlja jednako važna?
Iako se često govori o broju zatvorenih poglavlja, evropski pregovori odavno nijesu linearni proces u kojem svaka oblast ima jednaku težinu.
Najviše pažnje usmjereno je na Poglavlje 23, koje obuhvata pravosuđe i temeljna prava, i Poglavlje 24, koje se odnosi na pravdu, slobodu i bezbjednost. Upravo od napretka u ovim oblastima zavisi dinamika čitavog pregovaračkog procesa.
Razlog je jednostavan. Evropska unija želi da bude sigurna da država koja postaje članica ima nezavisne sudove, efikasno tužilaštvo, rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, kao i institucije koje štite ljudska prava. Bez toga ni uspjeh u drugim oblastima nema punu vrijednost.
Upravo zbog toga ova dva poglavlja otvaraju se među prvima, a zatvaraju među posljednjima.
Gdje se danas nalazi Crna Gora?
Tokom prethodne godine Crna Gora je zatvorila više pregovaračkih poglavlja nego u prethodnom višegodišnjem periodu, čime je proces ponovo dobio zamah. Zatvorena su nova poglavlja, a Vlada najavljuje nastavak reformi sa ciljem da se pregovori završe do kraja ove decenije.
Međutim, gotovo svi relevantni evropski dokumenti ukazuju na isti obrazac. Napredak postoji, ali je neravnomjeran.
Evropska komisija u Izvještaju o Crnoj Gori za 2025. godinu konstatuje rezultate u pojedinim oblastima, ali istovremeno upozorava na potrebu jačanja nezavisnosti pravosuđa, dosljednije borbe protiv korupcije, unapređenja javne uprave i snažnije zaštite temeljnih prava.
Drugim riječima, najveći izazovi više nijesu usvajanje zakona, već njihova primjena.
Šta ovo znači za civilno društvo?
Jedan od načina na koji se vidi koliko su reforme zaista zaživjele jeste odnos države prema civilnom društvu.
Upravo na taj aspekt ukazuje i regionalno istraživanje “Assessment Reports on Civic Participation Trends and Barriers”, koje je predvodio Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) zajedno sa partnerima iz šest evropskih država.
Izvještaj pokazuje da Crna Gora raspolaže relativno razvijenim pravnim i institucionalnim okvirom za saradnju sa civilnim društvom, ali da se u praksi često javljaju problemi u uključivanju organizacija u procese odlučivanja, funkcionisanju konsultacija i dugoročnoj održivosti civilnog sektora. Posebno se naglašava da se konsultacije nerijetko svode na formalnost, dok se preporuke organizacija rijetko obrazlažu kada nijesu prihvaćene.
Autori izvještaja upozoravaju i da politička polarizacija, govor mržnje, dezinformacije i pad povjerenja u institucije predstavljaju prepreke aktivnijem učešću građana u javnim politikama.
Ovakvi nalazi nijesu odvojeni od procesa evropskih integracija. Naprotiv, upravo su oni dio kriterijuma koje Evropska unija prati kroz pregovaračka poglavlja.
Kada će građani osjetiti evropske integracije?
Jedna od najčešćih zabluda jeste da će se najveće promjene dogoditi tek nakon ulaska u Evropsku uniju.
U stvarnosti, najveći dio reformi trebalo bi da bude sproveden prije članstva.
Ako pregovori budu uspješni, građani bi već tokom pregovora trebalo da počnu da osjećaju koristi: efikasnije sudove, transparentnije javne nabavke, kvalitetniju zaštitu potrošača, sigurnije prehrambene proizvode, bolje usluge javne uprave i veću mogućnost da učestvuju u donošenju odluka koje utiču na njihov svakodnevni život. Iako evropske integracije često djeluju kao udaljen politički proces, upravo se kroz ovakve promjene vidi njihov stvarni značaj. Kada se skrati trajanje sudskih postupaka, kada građanin može elektronski da završi administrativni posao umjesto da obilazi šaltere ili kada su javne nabavke transparentnije, evropske reforme postaju vidljive u svakodnevnom životu.
Iskustvo ranijih proširenja pokazuje da Evropska unija ne prati samo usvajanje reformi, već i njihovu dugoročnu održivost. Zato je važno da promjene ne zavise od jedne vlade ili jednog političkog ciklusa.
Zatvaranje svih poglavlja ne znači automatski članstvo. Nakon završetka pregovora slijedi potpisivanje i ratifikacija Ugovora o pristupanju u svim državama članicama Evropske unije.
Evropske integracije nijesu priča o Briselu, pregovaračkim poglavljima ili rokovima za članstvo. One su prije svega priča o tome kakvu državu želimo da gradimo.
Ovaj članak je nastao u okviru projekta “EUROHUB28 – Crna Gora u EU do 2028” koji je finansijski podržan od strane Ministarstva evropskih poslova Crne Gore.
