Social Inclusion

Social inclusion is a process that allows those who are at risk of poverty and social exclusion to gain the opportunities and resources needed for full participation in economic, social and cultural life, and to achieve the prosperity and living standards that are considered acceptable in the society where they are living. Social inclusion ensures greater citizen participation in making decisions that affect their lives and the realization of basic rights.

In October 2011 CEDEM was elected as a national partner organization of the Open Society Institute (OSI) in Budapest for the implementation of the "PGF Montenegro", which aims to strengthen the capacity of Roma NGOs and members of the RAE community to write proposals and project cycle management, with special emphasis on projects funded by the European Union. In addition, the CEDEM Social Inclusion Department is involved in the preparation of the project and inclusion of RAE population at the local level, which will be implemented in three municipalities in Montenegro. The aim of the project is to improve the economic status and living conditions for the target population, through active recruitment and improvement of infrastructure in Roma settlements.


 

Podgorica, PR pres servis - Diskriminacija u području rada i zapošljavanja među RE populacijom jedan je od ozbiljnijih problema u Crnoj Gori, zbog čega je neophodno umrežavanje svih institucija koje doprinose poboljšanju njihovog ukupnog socio-ekonomskog položaja, kao i povećanje senzibilnosti većinske populacije.

To je saopšteno na završnoj pres konferenciji koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) u okviru projekta ''Do socijalne, kroz ekonomsku sigurnost i jednakost svih'', koji je podržalo Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.

Projektni koordinator CEDEM-a, Matija Miljanić, pojasnio je da etničko distanciranje u odnosu na manjinsku populaciju nije samo socijalno-psihološko, već i značajno društveno, pa i političko djelovanje, a borba protiv diskriminacije traži društvenu i iznad svega političku volju i odlučnost.

„Diskriminacija u području rada i zapošljavanja među romskom i egipćanskom populacijom predstavlja jedan od ozbiljnijih problema u Crnoj Gori, a posljednja istraživanja o diskriminaciji upravo ukazuju na to da najviši stepen diskriminacije mjerimo u oblasti zapošljavanja“, rekao je Miljanić.

Prema njegovim riječima postoje tri ključna aspekta koja onemogućavaju pripadnike/ce RE populacije da se ravnopravno uključe u rad.

„Prvi se tiče samih pripadnika/ca RE populacije, odnosno njihovih kompetencija za rad, koje, obično, karakterišu nedgovarajuće obrazovanje, nedostatak znanja ili radnog iskustva, teškoće u prilagođavanju, motivacija i nizak nivo socijalne podrške. Drugi se tiče nedovoljno efikasne institucionalne podrške. Treći aspekt, ne manje važan, tiče se samih poslodavaca, a koji se ogleda u nedovoljnoj informisanosti o postojećim mjerama - olakšicama i subvencijama u slučaju zapošljavanja ove populacije“, objasnio je Miljanić.

Neophodno je, kako je kazao, umrežavanje svih institucija koje doprinose poboljšanju ukupnog socio-ekonomskog položaja RE populacije u Crnoj Gori, kao i unapređenje profesionalnih znanja i vještina stručnih radnika u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore, centrima za socijalni rad i lokalnim biroima rada.

„Potrebno je stvaranje socijalno-odgovornog ponašanja preduzeća prema pripadnicima/ama RE populacije kroz razbijanje postojećih stereotipa, pružanje teorijskog i praktičnog znanja pripadncima/ama RE populacije o pravima koja im pripadaju, povećanje senzibilnosti prema RE populaciji od strane većinske populacije“, naveo je Miljanić.

Najviši stepen diskriminacije u Crnoj Gori izražen je prema Romima 36.2 odsto, pokazalo je istraživanje CEDEM-a o obrascima i stepenu diskriminacije u Crnoj Gori, koje je urađeno u saradnji sa Evropskom unijom i Savjetom Evrope.

„Strategija za socijalnu inkuluziju Roma i Egipćana 2016-2020 govori da je 83 odsto RE populacije nezaposleno, dok 33 odsto njih nije zainteresovano za zapošljavanje“, naveo je Miljanić.

Predsjednica Sudskog savjeta, Vesna Simović Zvicer, podsjetila je da je novi Zakon o radu stupio na snagu u januaru ove godine i da je tu predviđena značajna novina u pogledu tereta dokazivanja.

„Naime, u slučaju da imamo lice koje je kandidat za zapošljenje ili se radi o zapošljenom licu, ili o licu kome je prestao radni odnos, ali je pokrenuo postupak za zaštitu zbog toga što smatra da je prestanak radnog odnosa bio posljedica diskriminacije, predvidjeli smo da će teret dokazivanja biti na poslodavcu“, objasnila je Simović Zvicer.

Ono što je obaveza lica koje pokreće postupak zaštite je da iznese činjenice koje mogu ukazivati da je potencijalna žrtva diskriminacije.

„To je zapravo najznačajnija novina. Važeći Zakon o zabrani diskriminacije nije usklađen sa ovom direktivom, ali prema informacijama koje imam u toku su izmjene Zakona o zabrani diskriminacije, pa će i on biti usklađen. Prije 7. januara ove godine, u slučaju diskriminacije lice je trebalo učiniti vjerovatnim da je potencijalna žrtva diskriminacije. Ovo da učini vjerovatnim podrazumijeva da lice, ipak, preduzma određene dokazne radnje. Sada, samo iznosi činjenice“, pojasnila je Simović Zvicer.

Predstavnica CEDEM-a, Dijana Bošković, kazala je da je projektom proširena lista postojećih članova mreže lokanih koordinatora za borbu protiv nasilja u porodici, dječjeg prosjačenja i prisilnih brakova.

„Takođe, izrađen je Vodič o poslovanju u duhu nediskriminacije čija je autorka upravo gospođa Simović-Zvicer. Održana je i dvodnevna obuka za predstavnike/ce Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, centara za socijalni rad i predstavnika lokalnih samouprava iz Herceg Novog, Nikšića i Bijelog Polja. S obzirom na važnost uključivanja poslodavaca održan je jednodnevni trening za poslodavce iz pomenutih opština, a o značaju suzbijanja stereotipnog ponašanja prema ranjivim grupama“, navela je Bošković.

Dodala je da su organizovane i tri radionice za nezaposlena lica na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, kao i za žrtve nasilja u porodici.


 

slika 11 27 05 56 30

 

Podgorica, PR pres servis - Trećina crnogorskih građana ne želi da živi u istoj državi sa LGBTI osobama, dok skoro njih 43 odsto smatra da te osobe ne treba da imaju ista prava kao svi ostali građani, pokazalo je istraživanje Evropske unije i Savjeta Evrope koje je sproveo Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). 

Istraživanje koje je sprovedeno od 11. do 19. septembra, predstavljeno je na panel diskusiji o obrascima i stepenu diskriminacije u Crnoj Gori za 2020. godinu, koju su organizovali Evropska unija i Savjet Evrope , u saradnji sa CEDEM-om. Kompletan izvještaj možete preuzeti na crnogorskom i engleskom jeziku, a priređeni su i analilitički izvještaji koje možete preuzeti ovdje  - engleska verzija i crnogorska verzija. 

Autor istraživanja i glavni metodolog CEDEM-a, prof. dr Miloš Bešić, kazao je da su  podaci o odnosu prema LGBTI zajednici u Crnoj Gori alarmantni, te da ukazuju na ozbiljan problem u našoj zemlji. 

 „Prosto je frapantan podatak da u Crnoj Gori svaka peta osoba ima stav da LGBTIQ osobe nisu ništa bolje od kriminalaca i da ih treba najstrože kažnjavati. Ovaj tvrdi stav svake pete osobe u Crnoj Gori nam govori o veoma negativnom odnosu prema LGBT osobama,” kazao je Bešić. 

Istraživanje je pokazalo da je stepen percepcije diskriminacije najizraženiji kada je riječ o oblasti zapošljavanja.

„Više od 50 odsto građana vidi zapošljavanje kao najveći problem. Trebalo bi obratiti pažnju na mehanizme koji trenutno postoje, vidjeti kako štite od diskriminacije prilikom zapošljavanja, i šta bi se moglo uraditi kako bi se to suzbilo,” kazao je Bešić.

On je pojasnio da je u proteklih deset godina svako istraživanje pokazalo istu vrijednost kada je u pitanju percepcija diskriminacije u zapošljavanju.

 Direktorica CEDEM-a, Milena Bešić, podsjetila je da ta organizacija duže od decenije sprovodi istraživanja koja pokazuju percepciju građana o obrascu i stepenu diskriminacije, koja se upravo odnose na derogaciju ljudskih prava i sloboda.

„Nažalost, svjedočimo i da se rezultati naših istraživanja najčešće posmatraju kao neki puki pokazatelj stanja. Zato smatram da smo dužni da otvorimo prostor za diskusiju koja uključuje sve relevantne društvene aktere, na svim nivoima i oblastima kako bismo se usredsredili na uzroke i pronalaženje mehanizama za prevenciju i suzbijanje ovih negativnih pojava,“ kazala je Bešić.

Šef sektora za saradnju u Delegaciji EU u Crnoj Gori, Hermann Spitz, kazao je da su poštovanje fundamentalnih prava, nediskriminacija i zaštita ranjivih grupa važan element političkih kriterijuma za članstvo u EU. 

“Države koje žele da se pridruže EU moraju prikazati rezultate radi zaštite integriteta i dostojanstva svih osoba i da osiguraju da se poštuju osnovna prava u praksi,” kazao je Spitz. 

On je dodao da LGBT osobe zaslužuju posebnu pažnju zbog uznemiravajućih nalaza iz istraživanja, naglasivši da će Evropska komisija prezentovati inicijativu da se proširi lista takozvanih krivičnih djela EU u članu 23. Sporazuma gdje će se uključiti ona krivična djela koja targetiraju LGBTI populaciju.

Šefica operacija Programske kancelarije Savjeta Evrope u Podgorici, Evgenia Giakoumopoulou, kazala je da epidemija novog koronavirusa nije samo naglasila prethodne ranjivosti već je generisala i nove i nažalost povećala stigmatizaciju već marginalizovanih grupa.

“Zato su ovakva istraživanja važan instrument da se vidi kakva je precepcija od strane žrtava, da se donesu preporuke različitim institucijama, stejkholderima da daju svoje odgovore na ove izazove,” rekla je Giakoumopoulou

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Nerma Dobardžić, kazala je da ta institucija bilježi daleko veći broj podnijetih pritužbi u oblasti zaštite od diskriminacije u odnosu na prethodne godine. 

 “Zaštitnik je u periodu od januara ove godine imao 140 pritužbi u radu zbog diskriminacije. To je najveći broj od uspostavljanja institucije Zaštitnika. U istom periodu prošle godine u radu je bilo 80 predmeta, a u 2018-oj godini 82 predmeta,” navela je Dobardžić.

Poslanica u Parlamentu Crne Gore, Božena Jelušić, kazala je da je ozbiljan pokazatelj podatak da više od četvrtine ispitanika ne vjeruje parlamentu i ocijenila da on ukazuje na činjenicu da je crnogorski parlament izgubio kontrolnu funkciju u prethodnom periodu.

„Ono što se može zahtjevati na nivou parlamenta je da se insistira na kontrolnim saslušanjima, da se pokaže da li je čitavo pitanje birokratizovano. Jedino što me ohrabruje u ovom istraživanju je da mladi ipak pokazuju manju distancu i manje rigidne stavove prema LGBT osobama, Romima“, rekla je Jelušić, ocjenjujući da je istraživanje dobro dijagnostičko sredstvo i da predstavlja potvrdu da crnogorsko društvo u društvenom i vrijednosnom smislu stagnira.

Generalna direktorka Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava u Ministartsvu za ljudska i manjinska prava, Blanka Radošević Marović, ocijenila je da je u zakonodavnom dijelu postignuto mnogo, ali da je implementacija uvijek kamen spoticanja. 

„Zadovoljna sam što se ovaj niz istraživanja nastavio i što ponovo imamo rezultate koji će nam pomoći u planovima za razvoj i unapređenje ljudskih prava. Kada je Crna Gora u pitanju, a kada je riječ o LGBT osobama i pored negativnih pojava, naročito govora mržnje putem društvenih mreža, činjenica je da je u strateškom, zakonodavnom dijelu, ali i u svijesti građana napravljen značajan pomak“, kazala je Radošević Marović.

Izvršni direktor Phiren Amenca, Elvis Beriša, naglasio je da, iako postoje pomaci u odnosu na prethodne godine, govor mržnje prema Romima je na veoma visokom nivou.

„Državni organi bi trebalo da budu otvoreni za sve građane, a nevladine organizacije bi trebalo da budu tu da pomognu da se na određeni problem ukaže i da predlože rješenja, ali su državni organi prvi akteri pred kojima bi svi trebalo da imaju potpunu slobodu, povjerenje i olakšan pristup da im se obrate“, kazao je Beriša.

Smatra da se kroz obrazovni sistem može značajno uticati na smanjenje etničke distance samim tim što će se mladim generacijama omogućiti da uče o istoriji, kulturi i jeziku Roma, „jer samo upoznavajući se sa nečim što ne znamo možemo da donesemo sud koji neće biti na nivou na kojem je danas.“ 

Predsjednik Upravnog odbora Queer Montenegra, Danijel Kalezić, objasnio je da kada poruke koje se čuju u javnom diskursu skreću desno, ka mizoginiji, homofobiji, klerikalizaciji uvijek se to reflektuje na LGBT zajednicu tako što „opšta populacija ima negativnije stavove prema nama na različite načine“.

„U odnosu na rodnu ravnopravnost i diskriminaciju, rekao bih da je sve vrlo povezano i da homofobija dolazi iz mizognije i da uvijek kada imamo dodatno ugrožena prava žena imamo i veću homofobiju i ugoženija prava LGBT osoba i dodatno ugrožavanje prava ostalih grupa. Mislim da je mizognija nešto što je strašno izraženo i svi zajedno moramo naći način da sve vratimo na put koji će ići ka jednakosti“, kazao je Kalezić.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava, Maja Raičević, istakla je da osim što su neadekvatno zastupljene u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti žene su u prosjeku i daleko siromašnije od muškaraca.

„Bojim se da će pandemija taj problem još dodatno da produbi. Podsjetiću da siromaštvo žena uveliko uslovljava siromaštvo djece i svih onih o kojima one brinu, najčešće kao samohrani roditelji. Posebno treba pratiti uticaj pandemije, koji je pokazao i da imamo porast broja prijava nasilja“, pojasnila je Raićević.

Viši programski savjetnik u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore, Milenko Vojičić, smatra da bi bilo veoma zanimljivo ispitati uzroke diskriminacije prema osobama s invaliditetom u oblasti zapošljavanja.

„Imamo osjećaj da se stepen diskriminacije poslodavaca prema licima s invaliditetom smanjuje sa uloženim naporima cijelog društva. Ali efekti nijesu zadovoljavajući, ni približno“, ocijenio je Vojičić.

Programska menadžerska Odjeljenja za borbu protiv diskriminacije u Savjetu Evrope, Angela Longo, smatra da bi zajednička odgovornost trebalo da bude na obrazovanju kako bi se objasnilo koliko su važna pitanja jednakosti i različitosti.

„Dosta toga može da se uradi u budućnosti vezano za borbu protiv mržnje. Želimo da nastavimo debatu i sa drugim nevladinim organizacijama, da vidimo koji su to instrumenti ne samo da se pruži materijalna podrška za borbu protiv diskriminacije, već da se bolje shvati kako odbraniti žrtve od mržnje, kako bolje prikupljati podatke, kako da žrtve predstave svoje slučajeve i da imamo jednu zajedničku odgovornost povodom ovih izazova“, istakla je Longo.

Istraživanje je pripremljeno u okviru projekta “Promocija različitosti i jednakosti u Crnoj Gori”, koji je dio zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope“Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022”, koji sprovodi Odjel Savjeta Evrope za anti-diskriminaciju. U sklopu ovog projekta se radi sa partnerima uCrnoj Gori, u skladu sa preporukama Komisije Savjeta Evrope protiv rasizma i netolerancije iz 2017. godine

 

***

Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022

 

Druga faza programa „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku II” biće realizovana od 2019. do 2022. godine i vrijedna je 41 milion eura, a zasniva se na rezultatima prve faze. Tokom druge faze, biće nastavljene važne inicijative u Crnoj Gori, kao i u svim drugim državama Zapadnog Balkana, uključujući Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo*, Sjevernu Makedoniju, Srbiju kao i Tursku. 

 

U Crnoj Gori je izdvojeno 4,7 miliona eura za sedam projekata, koji pokrivaju ključne oblasti kao što su reforma pravosuđa, zaštita ljudskih prava, reforma zatvora i policije, borba protiv privrednog kriminala, borba protiv diskriminacije, inkluzivno obrazovanje i sloboda izražavanja i sloboda medija.     


 

Podgorica, PR pres servis – Informatička pismenost smanjuje ukupno etničko distanciranje u opštinama, a mehanizmi za zaštitu od diskriminacije manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica trebalo bi da budu korišćeni u većoj mjeri, dok se zakonska rješanja moraju mijenjati kako bi svi manjinski narodi bili jednaki, saopšteno je na konferenciji Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

Ta organizacija je danas organizovala online konferenciju o položaju manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori „Ravnopravnost kao stvarnost“, na kojoj su predstavljeni i ključni nalazi analize „Efekat opština kao specifičnih sredina na etničko distanciranje“. Kompletan izvještaj sprovodenog istraživanja je dostupan ovdje

Glavni metodolog CEDEM-a, prof. dr Miloš Bešić, podsjetio je da ta organizacija od 2007. godina sprovodi istraživanje etničke distance, a da je ovo prvi put da se bave problemima etničkih odnosa i etničkog distanciranja, iz ugla uticaja, tj. efekta opštine kao specifične sredine po svojim kulturnim, socijalnim, etničkim, pa i političkim karakteristikama.

On je kazao da su u analizi „Efekat opština kao specifičnih sredina na etničko distanciranje“ istraživali da li i u kojoj mjeri opštine, kao specifična sredina, doprinose i utiču na etničko distanciranje i ako da, koje to distinktivne karakteristike opština utiču da se povećava ili smanjuje stepen distanciranja. 

 „Ako krenemo od Crnogoraca, procenat distanciranja prema Crnogorcima na osnovu mjesta u kojem ljudi žive iznosi 21,1%. Taj procenat za distancu prema Srbima je još viši, 24,6%. Prema Bošnjacima je taj efekat opštine 8,5%, prema Muslimanima 14,1%, Albancima 16,3%, Hrvatima 18,8%, Romima 10,1%. Ukupna distanca, kada mjerimo parametar ukupnog distanciranja, je 14% ukupnog distanciranja je zbog efekta opštine kao specifične sredine“, naveo je Bešić.

On je dalje naveo da je etnično distanciranje prema Crnogorcima po opštinama najizraženije u Plavu, a da je distanca slična i prema Srbima. 

„Kada je riječ o distanci prema Bošnjacima, u Rožajama gotovo da je nema, dok je u Šavniku i Andrijevici veoma visoka. Kad je u pitanju distanca prema Muslimanima, obrazac je jako sličan kao za Bošnjake, osim u slučaju Kotora gdje smo imali nizak nivo distanciranja prema Bošnjacima, a visok nivo distanciranja prema Muslimanima. Kad je u pitanju distanca prema Albancima, u Ulcinju i Rožajama bilježimo najniže vrijednosti distanciranja“, rekao je Bešić.

On je pojasnio da, kada je riječ o ukupnoj distanci, opštine koje odlikuje najviši stepen etničkog distanicranja su Plav, Šavnik, Andrijevica, Berane i Cetinje, dok je u Ulcinju i Kotoru najmanje izražen. 

Bešić je ukazao da su analizirali efekat opštinskih karakteristika na ukupno etničko distanciranje koje iskazuju pojedinci. 

„Zaključujemo da postoje dvije ključne karakterstike na nivou opština koje utiču na etničko distanciranje pojedinaca. Preciznije, utvrdili smo da što je stepen nezaposlenosti na višem nivou, utoliko će i stepen etničkog distanciranja biti na višem nivou, te što je veći broj kompjuterski pismenih lica u opštinama, to je i niži nivo etničkog distanciranja“, naveo je Bešić. 

Istakao je da je ključni zaključak istraživanje da jačanje ekonomije i povećanje stepena kulturnog kapitala, koji se ogleda u razvoju i jačanju informatičke pismenosti, pozitivno utiče na smanjenje etničkog distanciranja u Crnoj Gori. 

„Opšta je preporuka, konsekventno, da treba raditi na jačanju ekonomskog statusa opština, kao i jačanju informatičke pismenosti u opštinama, jer se na taj način može očekivati smanjenje stepena etničkog distanciranja“, naveo je Bešić.

Direktorica CEDEM-a Milena Bešić, kazala je da je pitanje normativnog regulisanja i praktičnog ostvarivanja prava manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica jedan od ključnih kriterijuma za ocjenjivanje stepena demokratizacije društva, ali u uslov za integraciju zemlje u evropske i evroatlantske strukture.

„Puna integracija svih etničkih i nacionalnih zajednica može biti ostvarena isključivo kroz poštovanje i priznavanje njihovih kolektivnih identiteta, zabranom asimilacije i svih oblika diskriminacije manjinskih i nacionalnih zajednica“, istakla je Bešić.

Bešić je podsjetila da CEDEM redovno sprovodi istraživanja kojima nastoje da ukažu na pomake, ali i na perzistentne nedostatke na političkom, pravnom i društvenom planu, koji se direktno tiču zaštite i promocije prava manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. 

Profesorica Humanističkih studija na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović, kazala je na I panelu „Politička participacija i reprezentacija manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori“ da procenat zastupljenosti manjinskih lista u Crnoj Gori danas iznosi 6,17%. 

„Nakon parlamentarnih izbora 2016. godine procenat zastupljenosti manjinskih lista je iznosio 4,94%, a nakon parlamentarnih izbora 2012. godine 7,40%. Današnji rezultati su bolji od prethodnog saziva, ali ne i saziva parlementa koji je bio karakterističan za period 2012-2016. godine“, ukazala je Đukanović. 

Ona je upozorila da su zakonska rješenja neprecizna i nedorečena, kada je u pitanju Zakon o izboru odbornika i poslanika  i da ostavljaju prostor za zloupotrebe. 

„Potrebno je stvoriti adekvatne mehanizme za predstavljanje manjina, a ne samo partija. To se u Crnoj Gori dosta izjednačava i miješa i prioritetno se govori o partijama, a ne o manjinskim zajednicama, što je potpuno prirodno budući da one učestvuju u kreiranju izbornog zakonodavstva“, smatra Đukanović.

Predstavnik građanskog pokreta UPRE Elvis Beriša, ocijenio je da Romi treba da imaju političkog predstavnika u parlamentu, koji bi se, kako je naveo, prvenstveno bavio položajem Roma i Egipćana i na najdirektniji način tražio da se riješe određena pitanja koja ih tište godinama.

„Politički subjekti u Crnoj Gori, u poslednjih nekoliko godina, nisu bili otvoreni za mogućnost da na svojim izbornim listama uključe predstavnike RE zajednice, a to su pokazali i poslednji izbori. Na parlamentarnim izborima sve izborne liste nisu imale nijednog predstavnika RE zajednice, dok su na lokalnim izborima dvije izborne liste imale predstavnike ove populacije i to na 56. i 62. mjestu“, naveo je Beriša.

On smatra da se RE zajednica generalno ne shvata ozbiljno i njeni zahtjevi se ne uključuju u agendu kao prioritetni, poručujući da se problemi RE zajednice ne mogu riješiti bez učešća te zajednice „u domu gdje se donose odluke koje se tiču sudbine romskog naroda“. 

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović, kazao je da je u Crnoj Gori, političko polje nepotpuno jer kako je rekao, tu nema predstavnika hrvatskog, kao ni romskog naroda.

„Da bi jedna nacionalna zajednica opstala, ona mora imati svoj politički identitet. Ona ne smije biti apolitična“, ocijenio je Vuksanović.

On je rekao da Hrvata nema u Parlamentu Crne Gore, navodeći da ih uskoro neće biti ni u Vladi Crne Gore, „i neće se čuti jedan važan glas koji će moći artikulisati sve njihove potrebe“.

„Ono što bih u reformi izbornog zakonodavstva mijenjao je način i procedura registracije novih hrvatskih stranaka. Taj snižen cenzus koji ima hrvatsko nacionalno biračko tijelo je zadovoljavajući. U zakonu treba precizirati da oni koji žele osnovati hrvatsku stranku, bošnjačku ili albansku, moraju potvrditi da identitetski pripadaju tome narodu u čijem osnivanju stranke žele učestvovati“, istakao je Vuksanović. 

Uvodeći u drugi panel Marko Pejović, programski menadžer CEDEM-a, je kazao da imajući u vidu ideologije i djelovanja novih političkih konstituenata vlasti, pred institucijama i nosiocima promjena je pregšt izazova da u budućem demokratskom razvoju pokaže volju i odgovornost kako bi se smanjila diskriminacija i ojačala društvena kohezija, te ukupan demokratski napredak u svijetlu procesa pristupanja Crne Gore EU i na taj način omogućila potpuna ravnopravnost pripadnika manjinskih naroda i drugih nacionalnih zajednica u svim oblastima u skladu sa zakonskom regulativom koja postoji u Crnoj Gori“.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić kazala je na II panelu „Mehanizmi za zaštitu od diskriminacije manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica: rezultati i nova rješenja“ da se standard jedne države, kao i sloboda te države, ocjenjuje na osnovu utvrđenih povreda po osnovu diskriminatorskog prava, te da se mehanizmi za zaštitu od diskriminacije moraju koristiti u većoj mjeri. 

„Veoma je važno da državni organi u onom trenutku kada mu se građanin pritužuje da mu je određeno pravo uskraćeno ili mu je dato u manjem obimu pruži kvalitetno obrazloženje kada su u pitanju pritužbe građana kako to ne bi bilo preispitivano od strane  Evropskog suda za ljudska parava,“ kazala je Pavličić. 

Ona je istakla da Ustavni sud mora voditi računa o tome da je posljednja instanca pred obraćanje građana Evropskom sudu za ljudska prava te da taj sud mora da ispravi određenu povrede.

„Sloboda drugih osoba je jedno važno mjerilo po kojem se vidi do koje mjere vlada sloboda u nekoj državi i to je standard Evropskog suda,“ kazala je Pavličić. 

Ona je naglasila i da su presude Evropskog suda za ljudska prava obavezujuće i kao takve moraju biti jasno prihvaćene od strane državnih organa kako bi se spriječilo povećanje broja predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava u odnosu na Crnu Goru.

„Kad je riječ o prevenciji, veoma je važno da učimo iz iskustava drugih država, kako nam se ne bi dešavale iste greške i povrede koje su te države pravile. Od toga u velikoj mjeri zavisi evropski put kako naše zemlje, tako i ostalih država,“ poručila je Pavličić.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović kazala je da je crnogorsko zakonodavstvo usklađeno sa svim releventanim konvencijama i preporukama, te da Crna Gora ima dobar zakonodavni okvir za zaštitu pripadnika manjinskih naroda. 

„Imamo mali broj predmeta po osnovu diskriminacije pred našim sudovima, ali moram da se ogradim jer mi te informacije crpimo iz sistema koji je star gotovo dvije decenije i koji ne pruža statistiku koja je najpouzdanija,“ kazala je Pavličić. 

Jovović je najavila da će se sa novim pravosudnim informacionim sistemom poboljšati evidencija  slučajeva, te da će tada imati jasniju sliku o realnom broju pritužbi i svim važnim karakteristikama slučajeva. 

Ona je kazala da bi institut besplatne pravne pomoći trebalo da koriste i pripadnici romske i egipćanske populacije, te da će na taj način bolje zaštititi svoja prava.

Online konferencija je održana u okviru projekta „Osnažimo sistem za društvo jednakih prava“ koji Centar za demokratiju i ljudska prava - CEDEM realizuje uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.


Screenshot 2020 08 19 at 14.25.19

Respect for basic human rights and the protection of national minorities are fundamental factors in the stability and socio-economic development of any state. The principle of respect for uniqueness within unity and unity within diversity is defined at the level of the European Union as a clear integration condition, which manifests the degree of protection of minority rights and preservation of their identity, and thus the degree of democracy in a country.
According to the Constitution, Montenegro is a civic, ecological state of social justice, inhabited by different ethnic groups characterized by their identity, culture, religion and artistic heritage. Despite the differences between these ethnic groups and the fact that no ethnic group makes up the majority of the population, Montenegro has developed a model of coexistence based on general interethnic tolerance and constitutional guarantees for the protection of minority rights.
However, such ethnic heterogeneity, along with differences in religion, gender, politics and other, carries a certain risk of conflict and affects the existence of discriminatory attitudes and practices that may disavow the application of adopted legal standards and jeopardize political and social consensus on essential issues of democratic country development. Therefore, continuous monitoring of the phenomenon of discrimination and perception of the degree of discrimination on various grounds, as well as monitoring the implementation of regulations and assessing their impact on the creation of an equal society are an integral part of minority policy.
With this in mind, CEDEM regularly conducts research that seeks to point out certain changes in the political, legal and social field, but also persistent challenges and shortcomings that affect the protection of the rights of minority peoples and minority national communities. The research conducted by CEDEM within the said project included the following segments: a) analysis of the domestic legal framework for the protection of the rights of minority peoples and minority national communities, with reference to international legal documents and comparative practice; b) secondary data analysis through which new hypotheses are set based on the same data sets; and c) a meta-analysis that combined and synthesized different mutually independent studies, integrating their results into a common, unique result. Methodological objectives and instruments have been set to provide an adequate volume of data in relevant areas to make the research epistemologically valid.
Relevant indicators used for the research show that the position of minority peoples and communities has improved (both in terms of quantitative indicators and in relation to the implementation of measures of competent institutions), but that there are still legal shortcomings related to the implementation of multiethnicity policy. and multiculturalism, as well as problems in exercising constitutionally guaranteed rights. This primarily refers to the absence of legal solutions that elaborate the application of affirmative action measures, especially in the field of political representation of the Roma community, as one of the smallest, but socially and economically most vulnerable minority communities in Montenegro.
Namely, in the normative-political sense, Montenegro is undertaking efforts in terms of establishing a normative-legal framework for the protection of minority rights and the implementation of the policy of multiculturalism. The relevant legal framework consists of international agreements, the Constitution guaranteeing the protection of the rights and freedoms of minority peoples and other minority national communities and a set of legal regulations in certain areas: health, education, social and child protection, housing.
The Constitution also contains a provision on supremacy and direct application of international legal norms in relation to domestic legislation. It should be noted that there are numerous provisions in international documents that refer to minorities, but not generally accepted international standards, nor universal rules according to which the rights of minorities are clearly regulated, except for the prohibition of discrimination and the generally formulated right to preserve ethnic and religious identity. When it comes to the protection of minority rights within the EU, the norms related to this area of ​​human rights do not have their direct basis in EU legislation, which sets certain limits in assessing the degree of realization of these rights, especially in countries aspiring to EU membership.
Although the analysis did not reveal major legal shortcomings, ie collisions with international standards, but more needs for certain constitutional - legal concepts and guarantees to be operationalized and concretized through appropriate legal norms, field research indicated the need for more efficient application of minority policies in practice. The reasons for this are multiple: vagueness / indeterminacy of formulations of certain legal standards, socio-cultural environment in which minority policy is implemented, but also the influence of economic factors, and the effect of individual characteristics of citizens on ethnic distancing.

The statistics that provide data at the municipal level, which were also analyzed during the survey, provided an additional look at the factors influencing ethnic distance. For this purpose, the so-called intraclass correlation coefficient which showed that municipalities, as specific environments, have a strong effect on ethnic distancing. To obtain valid data, each indicator was controlled via key demographic variables, using hierarchical linear modeling. According to the obtained data, the municipalities that are characterized by the highest degree of ethnic distancing are Plav, Savnik, Andrijevica and Berane.
This effect is most pronounced when it comes to ethnic distancing from those who declare themselves as Serbs, more precisely, almost 25% of distancing in relation to this ethnic group depends on the municipality in which people live, and not on their personal characteristics. A high percentage in this regard was also recorded when it comes to Montenegrins, while in relation to Albanians and Roma, it was determined that no municipal characteristics affect the degree of ethnic distancing towards members of these minority communities. When it comes to ethnic distancing from Croats, it was concluded that the increase in cultural capital in the municipality can, as expected, lead to a decrease in ethnic distance towards members of this community. Indicatively, the increase in the economically active population in the municipalities reduces the ethnic distance towards Montenegrins and Serbs, but increases it in relation to Bosniaks and Muslims.
In the second part of the research, a qualitative analysis of the content of 54 published documents on national minorities and issues of discrimination was conducted. The total extension of this material included over 1200 pages of various formats, from which 20 focused codes were obtained by applying the open coding procedure.
Most of the narratives concerning minority rights are, in fact, the protection of minorities. In the narrative itself about the protection of the rights of minorities, the rights that minorities have are most often spoken of in general, and conventions that need to be insisted on in order to respect those rights.
The analysis of available reports and materials indicated normative shifts in terms of protection against discrimination, but also from the point of view of the application of the Framework Convention for the Protection of National Minorities. Namely, the Advisory Board noted the general progress in the legislative and institutionalized sense, as well as in terms of collecting data on persons with unresolved civil status and strengthening the system of financial support to minority councils and communities. The practice of using the language and script, as well as the education of members of minorities in their script, was assessed as correct.
Also, the efforts of Montenegro aimed at strengthening intercultural relations and social cohesion were noted. According to the relevant institutions, there is a good legal framework, including the institution of the Ombudsman, as well as legislation that prohibits and sanctions discrimination on various grounds. Funding for cultural projects and consultative mechanisms of minority communities (together with various state sources of funding open to national minorities) has been raised to a higher level compared to the previous period.
One of the most common codes is the one related to Roma and Egyptians and which includes a large number of contents related to the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians in Montenegro and other strategic approaches and documents aimed at improving the position of members of the Roma and Egyptian communities. These findings are in line with the results of the legal analysis and indicate the need to create normative conditions for the political representation of Roma.
Based on the results of all three research segments, two priority areas for action have been defined. The first area includes employment (citizens clearly indicate that discrimination is very present in this area), ie adequate representation of members of minority peoples and minority national communities in the public sector, but also in other sectors. The second priority, ie a problem that requires urgent solution, is the problem of discrimination against political dissidents, which is present in Montenegrin society, as well as the possibility of facilitating the representation of all ethnic communities in bodies that make the most important political decisions. in Parliament). This requires certain applications at the normative level, primarily through appropriate changes and adjustments to the Law on the Election of Councilors and Deputies.
In addition, it is necessary to work on strengthening the underdeveloped political and general habitus of Roma and Egyptians in Montenegro, which is conditioned by an underdeveloped political organization, which prevents this community from articulating and effectively representing its rights, nor from exerting appropriate pressure on functionally functioning institutions in charge of protecting their rights. In that sense, enviable progress has been made in recent years in the formation and operation of various NGOs that bring together members of the Roma and Egyptian communities and actively advocate for the protection of their rights, but these organizations still lack adequate visibility and support of Montenegrin society and state, neither materially nor professionally.

A significant shortcoming is the fact that the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians in Montenegro 2016-2020, adopted in March 2016, does not prioritize the political representation of this community and the inclusion of its members in public affairs (res publica). On the other hand, NRIS, as a strategic framework of the EU until 2020, recommends that the social inclusion of Roma and Egyptians include, among other things, the active participation of the Roma and Egyptian communities in the public life of countries.
In the end, we conclude that for the full affirmation of the rights of minorities, a systemic approach is necessary that will enable more efficient realization and protection of the rights of minority peoples and minority national communities, and which goes beyond the normative efforts undertaken by the state. It is especially important that local governments take greater responsibility for the implementation of local public policies, and that they promote a democratic culture and develop a proactive approach to multiethnic governance.

The publication is available at this link https://www.cedem.me/publikacije/studije-i-javne-politike/send/69-studije-i-javne-politike/1977-pravna-analiza-zastita-prava-manjinskih-naroda-i-drugih-manjinskih-nacionalnih-zajednica-u-crnoj-gori  and was published as part of the project "Strengthening the system for a society of equal rights", which is supported by the Ministry for Human and Minority Rights.


12

The publication can be downloaded on the link: http://cedem.me/publikacije/studije-i-javne-politike/send/69-studije-i-javne-politike/1951-vodic-kroz-pravnu-i-institucionalnu-zastitu-od-diskriminacije

 

We have published a Guide to legal and institutional protection against discrimination, outlining key legal and institutional anti-discrimination mechanisms analyzed through the umbrella Law on Prohibition of Discrimination and the Law on Prohibition of Discrimination against Persons with Disabilities, with examples from domestic law and court practice other countries and the European Court of Human Rights.

The guide is part of the project “Empowerment of professional capacity to combat discrimination against persons with disabilities”, implemented by CEDEM, in collaboration with the Center for Anti-Discrimination “EQUISTA” and supported by the Ministry of Human and Minority Rights.

 


Page 1 of 21