Rule of Law

Montenegro is a civil, democratic, ecological and social justice state, based on the rule of law (Article 1, Constitution of Montenegro). The affirmation of the principle of equality before the law, as one of the fundamental postulates of the rule of law, is the primary function of Rule of Law Department.

CEDEM was the first NGO in Montenegro to organize seminars on international and European Union legal standards. Over 900 lawyers, judges, prosecutors and other civil servants have participated in our training programs since 1999. The Rule of Law Department prepares draft laws and draft amendments to the law; organizes round tables and seminars for representatives of judicial bodies; performs monitoring of court proceedings; and prepares, publishes and distributes publications with the ultimate goal to encourage a responsible, professional, efficient and transparent judiciary in Montenegro.

Centar za demokratiju i ljudska prava je u okviru projekta "Podsticanje potpune ravnopravnosti društva", podržanog od strane Ministarstva prosvjete, ljudskih i manjinskih prava održao dvodnevnu obuku za policijske i službenike komunalne policije i inspekcije.

Osnovni cilj obuke je da se obezbijedi adekvatnija primjena Zakona o javnom redu i miru, odnosno Zakona o izboru, upotrebi i javnom isticanju nacionalnih simbola, kroz jačanje kapaciteta državnih organa koji sprovode, odnosno vrše primjenu, kontrolu i/ili nadzor nad pomenutim i zakonima koji su im u korelaciji.
 
Prvo predavanje na temu: “Zakon o izboru, upotrebi i javnom isticanju nacionalnih simbola: od dostavljanja predloga zakona do njegovog stupanja na snagu” održao je bivši generalni direktor Direktorata za unapredjenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih, nacionalnih zajednica u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, gospodin Leon Djokaj.
 
178785281 3922441374536523 6676424925314497659 n
 
Drugo i treće predavanje je održao tužilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, gospodin Vukas Radonjić, a o upotrebi i isticanju nacionalnih i državnih simbola u nacionalnom i uporednom zakonodavstvu, kao i krivičnopravnoj zaštiti državnih i nacionalnih simbola.
 
178618205 3922441384536522 8390233805141672620 n
 
U toku drugog dana obuke, sutkinja Višeg suda za prekršaje u Podgorici, gospodja Larisa Begović, govorila je o prekršajnopravnoj zaštiti državnih i nacionalnih simbola, kao i aktuelnim pitanjima i dilemama pri primjeni Zakona o javnom redu i miru i Zakona o izboru, upotrebi i javnom isticanju nacionalnih simbola.
 178794294 3922441377869856 3144622118712920064 n
 
Obuka je realizovana u okviru projekta “Podsticanje potpune ravnopravnosti društva” podržanog od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.
 
178983994 3922441381203189 4913300132148156468 n
 
 
 
 

Podgorica, PR pres servis - U Crnoj Gori je neophodno suštinsko i strateško promišljanje o vladavini prava, politička volja, kompetentnost pojedinaca u institucijama i individualna odgovornost, predlaganje boljih zakonskih rješenja, dijalog unutar parlamenta, kao i saradnja sa međunarodnim partnerima.

To je ocijenjeno na konferenicji “Kontrolna lista vladavine prava za Crnu Goru”, koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) u saradnji sa Konrad Adenauer fondacijom, povodom sprovodene analize koja je dostupna na ovom linku

IMG 0083

 

Šef Programa za vladavinu prava za Jugoistočnu Evropu Konrad Adenauer fondacije, Hartmut Rank, istakao je da je izuzetno teško mjeriti vladavinu prava jer je mnogo faktora u igri.

“Važno je početi od osnovne ideje da vladavina prava podrazumijeva da je pravo to koje vlada, a ne čovjek. Ključni indikatori za nas su poštovanje zakona, nezavisnost pravosuđa i nepostojanje korupcije. Sva ta tri indikatora su međusobno uvezana. Ne možemo govoriti o vladavini prava ukoliko institucije nisu nezavisne, ili ukoliko su korumpirane”, kazao je Rank.

Najvažnije je da se u praksi ispoštuju zakoni i da vladavina prava postoji na djelu.

Bivši sekretar Venecijanske komisije, dr Thomas Markert, ukazao je da bez vladavine prava ne može biti demokratije ni poštovanja ljudskih prava.

“Vladavina prava nije jednostavan koncept. Stanje vladavine prava u jednoj zemlji je mnogo manje vidljivo i teže ga je ocijeniti nego funkcionisanje demokratije. Ne postoji opšti mehanizam za posmatranje situacije vezano za ljudska prava. Potrebno je da se definiše koncept vladavine prava na jasniji način”, smatra Markert.

Dodao je da koncept vadavine prava treba da se prilagođava različitim situacijama u različitim zemljama i ne može postojati spisak kriterijuma koji se može primijeniti podjednako u svakoj zemlji.

Pravni ekspert i autor Izvještaja “Kontrolna lista vladavine prava za Crnu Goru”, Milorad Marković, pojasnio je da je izvještaj urađen u periodu od avgusta do septembra prošle godine.

“Kontrolna lista koju smo koristili se sastoji od 12 indikatora koji su fokusirani kroz tri kategorije, a to su usklađenost sa zakonom, nezavisnost pravosuđa i odsustvo korupcije”, kazao je Marković.

Potrebno je, kako je rekao, da se osigura pravilno sprovođenje tripartitne podjele vlasti, fokusirajući se na parlamentarnu demokratiju u kojoj bi najviše zakonodavno tijelo trebalo efikasno da preuzme date nadležnosti.

“Potrebno je osigurati puno poštovanje sistema kontrole i ravnoteže kako bi se spriječilo da pojedine sudije budu skolne spoljnom uticaju, ali i da bi se spriječio nedozvoljeni spoljni uticaj na funkcionisanje pravosuđa. Izmjenama Ustava isključiti ministra pravde i predsjednika Vrhovnog suda iz članstva u Sudskom savjetu. Takođe, vrhovni državni tužilac ne bi trebalo da bude član Tužilačkog savjeta”, naveo je Marković.

Preporuke iz izvještaja ukazuju da je potrebno izmjeniti zakone o sudskom savjetu i sudijama i o državnom tužilaštvu kako bi se osigurale veće garancije nezavisnosti, nepristrasnosti članova sudskog i tužilačkog savjeta.

“Izmijeniti Zakon o državnom tužilaštvu po uzoru na Zakon o sudskom savjetu i sudijama kako bi se propisalo produženje mandata eminentnih pravnika u slučaju da parlament ne izabere sva četiri nova člana”, rekao je Marković.

Prema njegovim riječima, borbu protiv korupcije treba strateški preispitati.

IMG 0125

“Procjena rizika treba da bude osnova za promjene zakona u pogledu diferencijacije nadležnosti na način da se Specijalno tužilaštvo usmjeri samo na ozbiljne slučajeve korupcije, dok bi ostala tužilaštva trebalo da prošire svoju nadležnost u borbi protiv korupcije na nižim nivoima”, kazao je Marković.

Prema Eurobarometru, kako je naveo, 49 odsto stanovništva je izrazilo tendenciju povjerenja u policiju, 38 odsto u Vladu, a 48 odsto je reklo da vjeruje pravosudnom sistemu.

“Tri četvrtine građana vjeruje da je korupcija dio svakodnevnog života u Crnoj Gori, što je zabrinjavajuće. Ova percepcija se odnosi na sve segmente društva. Građani smatraju da su i korupcija na nižem i ona na visokom nivou jednako opasne po društvo. Ali javnost mnogo više prepoznaje korupciju na nižim nivoima, nego na visokim nivoima”, kazao je Marković.

Specifičnost u pogledu visoke korupcije je, kako je pojasnio, što je ona izuzetno visoko u portfoliju Specijalnog tužilaštva, odnosno 58,7 odsto krivičnih prijava koje su bile u radu Specijalnog tužilaštva u 2019. godini se odnosilo na predmete korupcije.

Direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava, Milena Bešić, rekla je da je neophodno suštinsko i strateško promišljanje o vladavini prava, ali i politička volja, kompetentnost pojedinaca u institucijama, i individualna odgovornost.

“U praksi se mnoge odredbe vladavine prava ne garantuju, ne poštuju ili propisno ne prate. Takva situacija je smetnja imperativnim pitanjima u društvu kao što su poštovanje zakona, jednak pristup pravdi i prevencija i suzbijanje korupcije. Evidentna je neophodnost suštinskih reformi, predlaganje boljih zakonskih rješenja, dijalog unutar parlamenta, saradnja sa međunarodnim partnerima, umjesto prakse prilagođavanja političkim i linčim interesima i uticaja predstavnika izvršne vlasti na pravosudnu vlast”, istakla je Bešić.

Sudija Vrhovnog suda i kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore, Miraš Radović, smatra da zbog mogućnosti političkog uticaja ministar pravde ne treba biti član Sudskog savjeta.

“Poruka političarima treba da bude da štite nezavisnost i samostalnost sudstva. Moja je poruka i predsjednicima sudova da treba da štite samostalnost i nezavisnost sudstva i da svaki predsjednik suda treba da izađe pred sudiju i da kaže- nema niko pravo na tebe da utiče, ni ja, a kamoli neko izvan struktura suda”, poručio je Radović.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, Valentina Pavličić, istakla je da vladavina prava ne može sama od sebe da bitiše i da se održi.

“Vladavinu prava treba da sprovode jake, nezavisne, snažne i kompetentne institucije, a institucije predstavljaju ljudi. Moramo da napravimo takav nivo u društvu da građani poštuju zakone, ali sa druge strane i oni koji ih donose moraju da poštuju zakone. To možemo da uradimo ako imamo jedan nivo i sa jedne i sa druge strane. Nezavisnost i odgovornost idu jedno uz drugo”, jasna je Pavličić.

 

IMG 0215

Član Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije, Stevo Muk, naveo je da je 2015. godine prosječno trajanje upravnog spora bilo šest mjeseci i postojala je ideja da se kroz realizaciju strategija ono smanji na četiri mjeseca, međutim, na kraju 2020. godine prosječno trajanje upravnog spora je 17 mjeseci.

“Sa Upravnim i Ustavnim sudom moramo nešto da uradimo. Moramo da se kao društvo i država njima mnogo više pozabavimo i da te dvije instutucije vratimo nečemu što bi bili integritet i efikasnost. Jer bez toga će značajno patiti vladavina prava i ostvarivanje ljudskih prava. U krajnjem to mora dovesti do pada povjerenja građana”, objasnio je Muk.

Predsjednica Sudskog savjeta, dr Vesna Simović- Zvicer, ocijenila je da se mora implementirati ono što je međunarodni standard, ukoliko se želi zatvoriti određeno poglavlje, a sa druge strane potrebno je naći balans između onoga što je standard koji se mora implementirati i onoga što su lokalne prilike.

“To treba iskoristiti u dijalogu sa predstavnicima drugih država koje su članice Evropske unije da razumiju kontekst u kojem ta rješenja treba implementirati. Džaba imamo dobro rješenje, ako se ono ne može primijeniti u praksi”, kazala je Simović-Zvicer.

Državna tužiteljka za vezu sa EUROJUST-om Jelena Đaletić, istakla je da da su najvažniji najbolji predlozi za unapređenje zakonskih rješenja kako bi se postiglo efikasnije funkcionisanje i postizanje rezultata u praksi.

“Ukoliko preduzimamo kontinuirane aktivnosti kako bismo ispunili mjerila u poglavljima, neophodno je da svi državni organi sarađuju. To znači da prosto mora da postoji komunikacija i saradnja, jer put prema Evropskoj uniji je put države, svih nas, a ne pojedinačno institucija”, pojasnila je Đaletić.

IMG 0092


Podgorica, PR pres servis - Svaki drugi građanin Crne Gore ne zna o čemu je riječ kada se govori o javnim politikama, a prema njihovom mišljenju ekonomija, nezaposlenost, siromaštvo i korupcija ključne su oblasti u okviru kojih treba uložiti dodatni napor u jačanju javnih politika.

To su pokazali rezultati istraživanja o stepenu informisanosti i razumijevanju građana o procesu kreiranja i donošenja javnih politika, koji su predstavljeni na pres konferenciji Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM). Kompletan izvještaj o sprovedenom istraživanju je dostupan ovdje. 

Predstavnica CEDEM-a, Dijana Bošković, navela je da je uzorak reprezentativan za sve punoljetne građane Crne Gore, da je u istraživanju učestvovalo 1024 ispitanika i da je sprovedeno od 3. do 15. oktobra.

Programski menadžer CEDEM-a, Marko Pejović, ukazao je da rezultati istraživanja pokazuju da svaki drugi građanin ne zna o čemu je riječ kada se govori o javnim politikama, dok tek nešto više od svakog desetog ističe da zna o čemu je riječ, uz 40 odsto onih koji kažu da „otprilike“ znaju o čemu se radi.

„Drugo pitanje se odnosilo na definiciju javnih politika. Najveći broj građana, od onih koji su naveli svoje mišljenje o javnim politikama, tretira javne politike kao javno dobro, javni interes ili opšti interes. Takođe, kada govorimo o definiciji javnih politika 16 odsto građana je reklo da je to transparentnost, nešto manje od toga da je to rješevanje društvenih problema, dok je 11 odsto građana navodilo oblasti javnih politika“, pojasnio je Pejović.

Kada je riječ o asocijacijama na pomen javne politike, kako je rekao, prve asocijacije najvećeg broja građana su pojedinci, a nerijetko su ispitanici navodili konkretna imena.

„Javne politike se u javnosti shvataju kao personifikacija djelovanja političara, a druga po frekventnosti asocijacija se tiče vezivanja za pojam građanstva, aktivizma i javnosti. Potom slijedi transparentnost“, kazao je Pejović.

On je ukazao da su ekonomija, nezaposlenost, siromaštvo i korupcija ključne oblasti u okviru kojih, po mišljenju građana, treba uložiti dodatni napor u jačanju javnih politika.

„Za oblasti koje su po mišljenju građana najvažnije, oni procjenjuju da je država najneefikasnija. Sa tim u vezi vrlo je bitno naglasiti da je potrebno da nova vlast u narednom periodu posveti pažnju upravo ovim temama i javnim politikama koje se tiču ovih oblasti“, ukazao je Pejović.

Veoma mali je broj građana, kako je naveo, koji smatraju da je država „veoma efikasna“ u bilo kojoj oblasti. 

„Generalno, građani su veoma kritički nastrojeni kada je riječ o procjeni efikasnosti države u svakoj oblasti“, rekao je Pejović.

Vlada, kako je rekao, prema mišljenju građana, predstavlja ključni akter u kreiranju javnih politika, a ono što je zabrinjavajuće jeste da ispitanici smatraju da upravo građani najmanje učestvuju u kreiranju i sprovođenju javnih politika.

„Svaki drugi građanin smatra da je neophodno da građani budu više uključeni u procese kreiranja i donošenja odluka. Tri su ključna razloga usljed kojih građani nijesu uključeni, a to su: apatija, niko ih ne pita i nedostatak informacija“, rekao je Pejović.

Za povećanje stepena participacije građana u procese donošenja i sprovođenja javnih politika ključno je, kako je ukazao, osnaživanje građana putem jačanja motivacije i podizanja svijesti.

„Svaki peti građanin smatra da je neophodno poboljšati informisanost građana, ali i usmjeriti pažnju na različite vrste edukacija kada je u pitanju uključenost građana u kreiranje javnih politika“, rekao je Pejović.

Podaci ukazuju da, kako je naveo, svaki četvrti građanin ne koristi internet, dok preko trećine građana to čini svakodnevno.

„Jedan od važnijih portala kada govorimo o elektronskoj participaciji građana je portal eUprava i iz toga razloga smo pitali građane da li su ikada posjetili ovaj portal. Gotovo polovina građana nikada nije čula za taj portal. Preko trećine  ispitanih su kazali da su čuli za portal, ali da ga nijesu posjetili. Kumulativno, nešto preko 17 odsto građana je posjetilo portal eUprava, a od toga, simbolično je mali procenat građana koji ovaj portal posjećuje redovno“, saopštio je Pejović.

Rezultati su, kako je dodao, ukazali i da je od početka epidemije koronavirusa veoma mali broj građana posjećivao bilo koju od internet stranica na portalu eUprave i drugim portalima koji se bave pitanjima participacije građana.

Kada je riječ o mehanizmima koji su na raspolaganju građanima na nacionalnom ili lokalnom nivou, kako je rekao, podaci pokazuju da na oba nivoa oko 30 odsto građana poznaje mehanizme, a njihovo poznavanje je nešto izraženije na lokalnom nego na nacionalnom nivou.

„Građani veoma rijetko koriste mehanizme participacije koji su im na raspolaganju, kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou“, rekao je Pejović.

Jedno od pitanja građanima bilo je da li znaju da mogu zatražiti informaciju koja je u posjedu različitih organa javne uprave, putem zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama.

„Najveći broj građana ne zna ništa o tom zakonu, njih 44 odsto. Nešto preko 30 odsto otprilike zna o čemu se radi, a tek svaki četvrti ispitanik zna za ovaj zakon“, rekao je Pejović.

Naveo je da je na pitanje da li su do sada uputili zahtjev po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, samo 4,3 odsto građana odgovorilo potvrdno. 

„To znači da se u praksi Zakon o slobodnom pristupu informacijama rijetko koristi“, kazao je Pejović.

Ispitanici, kako je ukazao,  smatraju da pripadnici svih ranjivih grupa (mladi, žene, osobe s invaliditetom, pripadnici RE populacije, manjinskih naroda i stari) u veoma maloj mjeri učestvuju u procesu kreiranja i sprovođenja javnih politika. 

„U najvećoj mjeri građani podržavaju viši stepen participacije mladih, a potom osoba s invaliditetom i žena“, rekao je Pejović.

Podaci su, kako je rekao, pokazali da građani generalno imaju malo povjerenja u institucije koje su ključne za pitanja javnih politika.

„Skoro svaki treći građanin Crne Gore nema povjerenja u institucije“, rekao je Pejović.

Istraživanje je pokazalo da za Institut „slobodna stolica“ zna svega šest odsto građana, dok preko 90 odsto ne zna za taj institut.

„Ispitanici se u najvećoj mjeri slažu sa stavom da su građani nezainteresovani za javne politike zato što donosioci zakona ne poštuju zakone koje su donijeli, odnosno 38 odsto ispitanih smatra da građani nisu zainteresovani za javne politike jer se stalno donose zakoni i pišu dokumenti koje niko ne poštuje i ne sprovodi“, naveo je Pejović.


 

Podgorica, PR pres servis – Informatička pismenost smanjuje ukupno etničko distanciranje u opštinama, a mehanizmi za zaštitu od diskriminacije manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica trebalo bi da budu korišćeni u većoj mjeri, dok se zakonska rješanja moraju mijenjati kako bi svi manjinski narodi bili jednaki, saopšteno je na konferenciji Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

Ta organizacija je danas organizovala online konferenciju o položaju manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori „Ravnopravnost kao stvarnost“, na kojoj su predstavljeni i ključni nalazi analize „Efekat opština kao specifičnih sredina na etničko distanciranje“. Kompletan izvještaj sprovodenog istraživanja je dostupan ovdje

Glavni metodolog CEDEM-a, prof. dr Miloš Bešić, podsjetio je da ta organizacija od 2007. godina sprovodi istraživanje etničke distance, a da je ovo prvi put da se bave problemima etničkih odnosa i etničkog distanciranja, iz ugla uticaja, tj. efekta opštine kao specifične sredine po svojim kulturnim, socijalnim, etničkim, pa i političkim karakteristikama.

On je kazao da su u analizi „Efekat opština kao specifičnih sredina na etničko distanciranje“ istraživali da li i u kojoj mjeri opštine, kao specifična sredina, doprinose i utiču na etničko distanciranje i ako da, koje to distinktivne karakteristike opština utiču da se povećava ili smanjuje stepen distanciranja. 

 „Ako krenemo od Crnogoraca, procenat distanciranja prema Crnogorcima na osnovu mjesta u kojem ljudi žive iznosi 21,1%. Taj procenat za distancu prema Srbima je još viši, 24,6%. Prema Bošnjacima je taj efekat opštine 8,5%, prema Muslimanima 14,1%, Albancima 16,3%, Hrvatima 18,8%, Romima 10,1%. Ukupna distanca, kada mjerimo parametar ukupnog distanciranja, je 14% ukupnog distanciranja je zbog efekta opštine kao specifične sredine“, naveo je Bešić.

On je dalje naveo da je etnično distanciranje prema Crnogorcima po opštinama najizraženije u Plavu, a da je distanca slična i prema Srbima. 

„Kada je riječ o distanci prema Bošnjacima, u Rožajama gotovo da je nema, dok je u Šavniku i Andrijevici veoma visoka. Kad je u pitanju distanca prema Muslimanima, obrazac je jako sličan kao za Bošnjake, osim u slučaju Kotora gdje smo imali nizak nivo distanciranja prema Bošnjacima, a visok nivo distanciranja prema Muslimanima. Kad je u pitanju distanca prema Albancima, u Ulcinju i Rožajama bilježimo najniže vrijednosti distanciranja“, rekao je Bešić.

On je pojasnio da, kada je riječ o ukupnoj distanci, opštine koje odlikuje najviši stepen etničkog distanicranja su Plav, Šavnik, Andrijevica, Berane i Cetinje, dok je u Ulcinju i Kotoru najmanje izražen. 

Bešić je ukazao da su analizirali efekat opštinskih karakteristika na ukupno etničko distanciranje koje iskazuju pojedinci. 

„Zaključujemo da postoje dvije ključne karakterstike na nivou opština koje utiču na etničko distanciranje pojedinaca. Preciznije, utvrdili smo da što je stepen nezaposlenosti na višem nivou, utoliko će i stepen etničkog distanciranja biti na višem nivou, te što je veći broj kompjuterski pismenih lica u opštinama, to je i niži nivo etničkog distanciranja“, naveo je Bešić. 

Istakao je da je ključni zaključak istraživanje da jačanje ekonomije i povećanje stepena kulturnog kapitala, koji se ogleda u razvoju i jačanju informatičke pismenosti, pozitivno utiče na smanjenje etničkog distanciranja u Crnoj Gori. 

„Opšta je preporuka, konsekventno, da treba raditi na jačanju ekonomskog statusa opština, kao i jačanju informatičke pismenosti u opštinama, jer se na taj način može očekivati smanjenje stepena etničkog distanciranja“, naveo je Bešić.

Direktorica CEDEM-a Milena Bešić, kazala je da je pitanje normativnog regulisanja i praktičnog ostvarivanja prava manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica jedan od ključnih kriterijuma za ocjenjivanje stepena demokratizacije društva, ali u uslov za integraciju zemlje u evropske i evroatlantske strukture.

„Puna integracija svih etničkih i nacionalnih zajednica može biti ostvarena isključivo kroz poštovanje i priznavanje njihovih kolektivnih identiteta, zabranom asimilacije i svih oblika diskriminacije manjinskih i nacionalnih zajednica“, istakla je Bešić.

Bešić je podsjetila da CEDEM redovno sprovodi istraživanja kojima nastoje da ukažu na pomake, ali i na perzistentne nedostatke na političkom, pravnom i društvenom planu, koji se direktno tiču zaštite i promocije prava manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. 

Profesorica Humanističkih studija na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović, kazala je na I panelu „Politička participacija i reprezentacija manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori“ da procenat zastupljenosti manjinskih lista u Crnoj Gori danas iznosi 6,17%. 

„Nakon parlamentarnih izbora 2016. godine procenat zastupljenosti manjinskih lista je iznosio 4,94%, a nakon parlamentarnih izbora 2012. godine 7,40%. Današnji rezultati su bolji od prethodnog saziva, ali ne i saziva parlementa koji je bio karakterističan za period 2012-2016. godine“, ukazala je Đukanović. 

Ona je upozorila da su zakonska rješenja neprecizna i nedorečena, kada je u pitanju Zakon o izboru odbornika i poslanika  i da ostavljaju prostor za zloupotrebe. 

„Potrebno je stvoriti adekvatne mehanizme za predstavljanje manjina, a ne samo partija. To se u Crnoj Gori dosta izjednačava i miješa i prioritetno se govori o partijama, a ne o manjinskim zajednicama, što je potpuno prirodno budući da one učestvuju u kreiranju izbornog zakonodavstva“, smatra Đukanović.

Predstavnik građanskog pokreta UPRE Elvis Beriša, ocijenio je da Romi treba da imaju političkog predstavnika u parlamentu, koji bi se, kako je naveo, prvenstveno bavio položajem Roma i Egipćana i na najdirektniji način tražio da se riješe određena pitanja koja ih tište godinama.

„Politički subjekti u Crnoj Gori, u poslednjih nekoliko godina, nisu bili otvoreni za mogućnost da na svojim izbornim listama uključe predstavnike RE zajednice, a to su pokazali i poslednji izbori. Na parlamentarnim izborima sve izborne liste nisu imale nijednog predstavnika RE zajednice, dok su na lokalnim izborima dvije izborne liste imale predstavnike ove populacije i to na 56. i 62. mjestu“, naveo je Beriša.

On smatra da se RE zajednica generalno ne shvata ozbiljno i njeni zahtjevi se ne uključuju u agendu kao prioritetni, poručujući da se problemi RE zajednice ne mogu riješiti bez učešća te zajednice „u domu gdje se donose odluke koje se tiču sudbine romskog naroda“. 

Predsjednik Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović, kazao je da je u Crnoj Gori, političko polje nepotpuno jer kako je rekao, tu nema predstavnika hrvatskog, kao ni romskog naroda.

„Da bi jedna nacionalna zajednica opstala, ona mora imati svoj politički identitet. Ona ne smije biti apolitična“, ocijenio je Vuksanović.

On je rekao da Hrvata nema u Parlamentu Crne Gore, navodeći da ih uskoro neće biti ni u Vladi Crne Gore, „i neće se čuti jedan važan glas koji će moći artikulisati sve njihove potrebe“.

„Ono što bih u reformi izbornog zakonodavstva mijenjao je način i procedura registracije novih hrvatskih stranaka. Taj snižen cenzus koji ima hrvatsko nacionalno biračko tijelo je zadovoljavajući. U zakonu treba precizirati da oni koji žele osnovati hrvatsku stranku, bošnjačku ili albansku, moraju potvrditi da identitetski pripadaju tome narodu u čijem osnivanju stranke žele učestvovati“, istakao je Vuksanović. 

Uvodeći u drugi panel Marko Pejović, programski menadžer CEDEM-a, je kazao da imajući u vidu ideologije i djelovanja novih političkih konstituenata vlasti, pred institucijama i nosiocima promjena je pregšt izazova da u budućem demokratskom razvoju pokaže volju i odgovornost kako bi se smanjila diskriminacija i ojačala društvena kohezija, te ukupan demokratski napredak u svijetlu procesa pristupanja Crne Gore EU i na taj način omogućila potpuna ravnopravnost pripadnika manjinskih naroda i drugih nacionalnih zajednica u svim oblastima u skladu sa zakonskom regulativom koja postoji u Crnoj Gori“.

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić kazala je na II panelu „Mehanizmi za zaštitu od diskriminacije manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica: rezultati i nova rješenja“ da se standard jedne države, kao i sloboda te države, ocjenjuje na osnovu utvrđenih povreda po osnovu diskriminatorskog prava, te da se mehanizmi za zaštitu od diskriminacije moraju koristiti u većoj mjeri. 

„Veoma je važno da državni organi u onom trenutku kada mu se građanin pritužuje da mu je određeno pravo uskraćeno ili mu je dato u manjem obimu pruži kvalitetno obrazloženje kada su u pitanju pritužbe građana kako to ne bi bilo preispitivano od strane  Evropskog suda za ljudska parava,“ kazala je Pavličić. 

Ona je istakla da Ustavni sud mora voditi računa o tome da je posljednja instanca pred obraćanje građana Evropskom sudu za ljudska prava te da taj sud mora da ispravi određenu povrede.

„Sloboda drugih osoba je jedno važno mjerilo po kojem se vidi do koje mjere vlada sloboda u nekoj državi i to je standard Evropskog suda,“ kazala je Pavličić. 

Ona je naglasila i da su presude Evropskog suda za ljudska prava obavezujuće i kao takve moraju biti jasno prihvaćene od strane državnih organa kako bi se spriječilo povećanje broja predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava u odnosu na Crnu Goru.

„Kad je riječ o prevenciji, veoma je važno da učimo iz iskustava drugih država, kako nam se ne bi dešavale iste greške i povrede koje su te države pravile. Od toga u velikoj mjeri zavisi evropski put kako naše zemlje, tako i ostalih država,“ poručila je Pavličić.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović kazala je da je crnogorsko zakonodavstvo usklađeno sa svim releventanim konvencijama i preporukama, te da Crna Gora ima dobar zakonodavni okvir za zaštitu pripadnika manjinskih naroda. 

„Imamo mali broj predmeta po osnovu diskriminacije pred našim sudovima, ali moram da se ogradim jer mi te informacije crpimo iz sistema koji je star gotovo dvije decenije i koji ne pruža statistiku koja je najpouzdanija,“ kazala je Pavličić. 

Jovović je najavila da će se sa novim pravosudnim informacionim sistemom poboljšati evidencija  slučajeva, te da će tada imati jasniju sliku o realnom broju pritužbi i svim važnim karakteristikama slučajeva. 

Ona je kazala da bi institut besplatne pravne pomoći trebalo da koriste i pripadnici romske i egipćanske populacije, te da će na taj način bolje zaštititi svoja prava.

Online konferencija je održana u okviru projekta „Osnažimo sistem za društvo jednakih prava“ koji Centar za demokratiju i ljudska prava - CEDEM realizuje uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.


Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) sprovodi projekat “Za zabranu mučenja i nečovječnog ponašanja - peremptorne norme u praksi crnogorskog pravnog poretka”, koji je finansijski podržalo Ministarstvo pravde Crne Gore. U okviru ovog projekta, održan je seminar “Primjena člana 3 Evropske konvencije za ljudska prava” od 29. do 30. septembar 2020. godine u hotelu Bianca, u Kolašinu. Seminar je realizovan za 25 predstavnika crnogorskih redovnih sudova i državnih tužilaštava

U svijetlu teme, direktorica CEDEM-a, Milena Bešić, se na početku osvrnula da je Evropska konvencija o ljudskim pravima prvi i najznačajniji međunarodni instrument o ljudskim pravima koji nastoji da zaštiti širok krug građanskih i političkih prava. To prvenstveno čini tako što predstavlja međunarodni ugovor koji pravno obavezuje Visoke strane ugovornice sa jedne strane, dok sa druge strane uspostavlja sistem nadzora nad zaštitom ljudskih prava na unutrašnjjem nivou. Naglasila je da kada je u pitanju Crna Gora, Konvencija je stupila na snagu 3. marta 2004. godine i predstavlja sastavni dio crnogorskog unutrašnjeg pravnog sistema i ima primat u odnosu na nacionalne zakone jer je članom 9 Ustava Crne Gore propisano da su potvrđeni i objavljeni ugovori i opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, i imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva. Ovo važi kada su u pitanju i presude Evropskog suda za ljudska prava koje su donijete u odnosu na Crnu Goru.

viber image 2020 10 02 11 41 01
Prvog dana je Valentina Pavličić, zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava,  u uvodnom dijelu govorila o efektu ekstrateritorijalnosti i postojanju brojnih presuda iz sudske prakse Evropskog suda koje se bave ovim pitanjima, pa tako jedan od reprezenativnih primjera je i predmet Iliascu i drugi v Moldavije i Rusije koji se odnosi na mučenje i zlostavljanje podnosilaca predstavki na teritoriji koja se nalazi pod kontrolom druge države u okviru međunarodno priznate teritorije i formalne nadležnosti one države kojoj pripada. Tokom druge sesije,pažnja je bila usmjerena na dokaze pribavljeni kršenjem člana 3 i praktičan rad u odnosu na navedeno, kako bi predstavnici pravosuđa efikasnije radili na slučajevima torture. Treću i četvrtu sesiju prvog dana Seminara je vodila Zdenka Perović, zamjenica Ombudsmana,  koja je govorila o primjena člana 3 EKLJP u kontekstu primjene zaštitnih mjera, prakse NPM-a i obavezi države da zaštiti od zlostavljanja , konkretno - obaveza da se spriječi zlostavljanje i obavezi istrage i sprovođenja zakona.
Drugog dana seminara, Pavličić je govorila o pozitivnim obavezama sprovođenja istrage i standarda djelotvorne istrage, proceduralnih obaveza i borbi protiv nekažnjivosti te građansko-pravni lijekova. U ovom dijelu, Pavličić se osvrnula na zahtjeve istrage i kažnjavanje odgovornih, te procesnu obavezu koja zahtijeva „djelotvoran, adekvatan i dostupan pravni lijek“ putem kojeg žrtvi može biti dosuđena kompenzacija kada je to moguće. Pavličić je naglasila da, osim sprovođenja djelotvorne istrage, Evropski sud zahtijeva i standarde koji se tiču djelotvornosti domaćih pravnih ljekova koje bi državni organi morali obezbijediti svim onim građanima koji sebe smatraju navodnim žrtvama zlostavljanja. Ovi pravni ljekovi proizilaze iz kombinacije zabrane zlostavljanja i člana 13 Konvencije.


Screenshot 2020 08 19 at 14.25.19

Respect for basic human rights and the protection of national minorities are fundamental factors in the stability and socio-economic development of any state. The principle of respect for uniqueness within unity and unity within diversity is defined at the level of the European Union as a clear integration condition, which manifests the degree of protection of minority rights and preservation of their identity, and thus the degree of democracy in a country.
According to the Constitution, Montenegro is a civic, ecological state of social justice, inhabited by different ethnic groups characterized by their identity, culture, religion and artistic heritage. Despite the differences between these ethnic groups and the fact that no ethnic group makes up the majority of the population, Montenegro has developed a model of coexistence based on general interethnic tolerance and constitutional guarantees for the protection of minority rights.
However, such ethnic heterogeneity, along with differences in religion, gender, politics and other, carries a certain risk of conflict and affects the existence of discriminatory attitudes and practices that may disavow the application of adopted legal standards and jeopardize political and social consensus on essential issues of democratic country development. Therefore, continuous monitoring of the phenomenon of discrimination and perception of the degree of discrimination on various grounds, as well as monitoring the implementation of regulations and assessing their impact on the creation of an equal society are an integral part of minority policy.
With this in mind, CEDEM regularly conducts research that seeks to point out certain changes in the political, legal and social field, but also persistent challenges and shortcomings that affect the protection of the rights of minority peoples and minority national communities. The research conducted by CEDEM within the said project included the following segments: a) analysis of the domestic legal framework for the protection of the rights of minority peoples and minority national communities, with reference to international legal documents and comparative practice; b) secondary data analysis through which new hypotheses are set based on the same data sets; and c) a meta-analysis that combined and synthesized different mutually independent studies, integrating their results into a common, unique result. Methodological objectives and instruments have been set to provide an adequate volume of data in relevant areas to make the research epistemologically valid.
Relevant indicators used for the research show that the position of minority peoples and communities has improved (both in terms of quantitative indicators and in relation to the implementation of measures of competent institutions), but that there are still legal shortcomings related to the implementation of multiethnicity policy. and multiculturalism, as well as problems in exercising constitutionally guaranteed rights. This primarily refers to the absence of legal solutions that elaborate the application of affirmative action measures, especially in the field of political representation of the Roma community, as one of the smallest, but socially and economically most vulnerable minority communities in Montenegro.
Namely, in the normative-political sense, Montenegro is undertaking efforts in terms of establishing a normative-legal framework for the protection of minority rights and the implementation of the policy of multiculturalism. The relevant legal framework consists of international agreements, the Constitution guaranteeing the protection of the rights and freedoms of minority peoples and other minority national communities and a set of legal regulations in certain areas: health, education, social and child protection, housing.
The Constitution also contains a provision on supremacy and direct application of international legal norms in relation to domestic legislation. It should be noted that there are numerous provisions in international documents that refer to minorities, but not generally accepted international standards, nor universal rules according to which the rights of minorities are clearly regulated, except for the prohibition of discrimination and the generally formulated right to preserve ethnic and religious identity. When it comes to the protection of minority rights within the EU, the norms related to this area of ​​human rights do not have their direct basis in EU legislation, which sets certain limits in assessing the degree of realization of these rights, especially in countries aspiring to EU membership.
Although the analysis did not reveal major legal shortcomings, ie collisions with international standards, but more needs for certain constitutional - legal concepts and guarantees to be operationalized and concretized through appropriate legal norms, field research indicated the need for more efficient application of minority policies in practice. The reasons for this are multiple: vagueness / indeterminacy of formulations of certain legal standards, socio-cultural environment in which minority policy is implemented, but also the influence of economic factors, and the effect of individual characteristics of citizens on ethnic distancing.

The statistics that provide data at the municipal level, which were also analyzed during the survey, provided an additional look at the factors influencing ethnic distance. For this purpose, the so-called intraclass correlation coefficient which showed that municipalities, as specific environments, have a strong effect on ethnic distancing. To obtain valid data, each indicator was controlled via key demographic variables, using hierarchical linear modeling. According to the obtained data, the municipalities that are characterized by the highest degree of ethnic distancing are Plav, Savnik, Andrijevica and Berane.
This effect is most pronounced when it comes to ethnic distancing from those who declare themselves as Serbs, more precisely, almost 25% of distancing in relation to this ethnic group depends on the municipality in which people live, and not on their personal characteristics. A high percentage in this regard was also recorded when it comes to Montenegrins, while in relation to Albanians and Roma, it was determined that no municipal characteristics affect the degree of ethnic distancing towards members of these minority communities. When it comes to ethnic distancing from Croats, it was concluded that the increase in cultural capital in the municipality can, as expected, lead to a decrease in ethnic distance towards members of this community. Indicatively, the increase in the economically active population in the municipalities reduces the ethnic distance towards Montenegrins and Serbs, but increases it in relation to Bosniaks and Muslims.
In the second part of the research, a qualitative analysis of the content of 54 published documents on national minorities and issues of discrimination was conducted. The total extension of this material included over 1200 pages of various formats, from which 20 focused codes were obtained by applying the open coding procedure.
Most of the narratives concerning minority rights are, in fact, the protection of minorities. In the narrative itself about the protection of the rights of minorities, the rights that minorities have are most often spoken of in general, and conventions that need to be insisted on in order to respect those rights.
The analysis of available reports and materials indicated normative shifts in terms of protection against discrimination, but also from the point of view of the application of the Framework Convention for the Protection of National Minorities. Namely, the Advisory Board noted the general progress in the legislative and institutionalized sense, as well as in terms of collecting data on persons with unresolved civil status and strengthening the system of financial support to minority councils and communities. The practice of using the language and script, as well as the education of members of minorities in their script, was assessed as correct.
Also, the efforts of Montenegro aimed at strengthening intercultural relations and social cohesion were noted. According to the relevant institutions, there is a good legal framework, including the institution of the Ombudsman, as well as legislation that prohibits and sanctions discrimination on various grounds. Funding for cultural projects and consultative mechanisms of minority communities (together with various state sources of funding open to national minorities) has been raised to a higher level compared to the previous period.
One of the most common codes is the one related to Roma and Egyptians and which includes a large number of contents related to the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians in Montenegro and other strategic approaches and documents aimed at improving the position of members of the Roma and Egyptian communities. These findings are in line with the results of the legal analysis and indicate the need to create normative conditions for the political representation of Roma.
Based on the results of all three research segments, two priority areas for action have been defined. The first area includes employment (citizens clearly indicate that discrimination is very present in this area), ie adequate representation of members of minority peoples and minority national communities in the public sector, but also in other sectors. The second priority, ie a problem that requires urgent solution, is the problem of discrimination against political dissidents, which is present in Montenegrin society, as well as the possibility of facilitating the representation of all ethnic communities in bodies that make the most important political decisions. in Parliament). This requires certain applications at the normative level, primarily through appropriate changes and adjustments to the Law on the Election of Councilors and Deputies.
In addition, it is necessary to work on strengthening the underdeveloped political and general habitus of Roma and Egyptians in Montenegro, which is conditioned by an underdeveloped political organization, which prevents this community from articulating and effectively representing its rights, nor from exerting appropriate pressure on functionally functioning institutions in charge of protecting their rights. In that sense, enviable progress has been made in recent years in the formation and operation of various NGOs that bring together members of the Roma and Egyptian communities and actively advocate for the protection of their rights, but these organizations still lack adequate visibility and support of Montenegrin society and state, neither materially nor professionally.

A significant shortcoming is the fact that the Strategy for Social Inclusion of Roma and Egyptians in Montenegro 2016-2020, adopted in March 2016, does not prioritize the political representation of this community and the inclusion of its members in public affairs (res publica). On the other hand, NRIS, as a strategic framework of the EU until 2020, recommends that the social inclusion of Roma and Egyptians include, among other things, the active participation of the Roma and Egyptian communities in the public life of countries.
In the end, we conclude that for the full affirmation of the rights of minorities, a systemic approach is necessary that will enable more efficient realization and protection of the rights of minority peoples and minority national communities, and which goes beyond the normative efforts undertaken by the state. It is especially important that local governments take greater responsibility for the implementation of local public policies, and that they promote a democratic culture and develop a proactive approach to multiethnic governance.

The publication is available at this link https://www.cedem.me/publikacije/studije-i-javne-politike/send/69-studije-i-javne-politike/1977-pravna-analiza-zastita-prava-manjinskih-naroda-i-drugih-manjinskih-nacionalnih-zajednica-u-crnoj-gori  and was published as part of the project "Strengthening the system for a society of equal rights", which is supported by the Ministry for Human and Minority Rights.


Page 1 of 56